Bisera Alikadić - Zlatna knjiga

Vrsta djela - Pripovijetka.

Vrijeme radnje - Jednom davno.

Mjesto radnje - U zemlji Bosni.

Glavni likovi - Otac Muaz, majka i kćerka Enisa.

U Bosni, u malom gradu učitelj Muaz se oženio najljepšom djevojkom. Dobili su kćerku Enisu. Kao i svi roditelji i oni su željeli da imaju pametno i obrazovano dijete. Zato joj je otac poklanjao razne knjige. Kada se desio rat, on je otišao da brani svoju domovinu, a Enisa je rasla uz majku koja joj je čitala knjigu o životinjama. Ta knjiga je bila zamotana u u zlatni staniol (ukrasni papir) i djevojčica ju je nazvala ZLATNOM KNJIGOM. Mama joj je objasnila da joj je tu knjigu poklonio babo (tata) iz velike ljubavi prema njoj, što je djevojčicu učinilo najsretnijom na svijetu. Po završetku rata, sretna porodica je bila ponovo na okupu. Babo je dobio službu školskog inspektora pa nije imao onoliko vremena za kćerku koliko je ona željela da provede s njim. Djevojčica je tada pošla u školu i sa ostalim priborom u školskoj torbi nosila je i zlatnu knjigu. Bila je to knjiga ljubavi i nade koju je otac polagao u svoje dijete.

__________________________________

Bisera Alikadić - Zlatna knjiga

Jednom, u zemlji Bosni, u malom gradu živio je učitelj po imenu Muaz. Oženio je najljepšu djevojku u cijelom kraju. S njom je dobio djevojčicu Enisu. Najljepšu djevojčicu na svijetu, vjerovali su i otac i majka, jer svi roditelji, uglavnom, tako vjeruju. Otac je odmah poželio da mu kći bude, ako ne najpametnija, ono pametna i obrazovana osoba. Počeo je da prikuplja knjige za njeno obrazovanje od najmanjih nogu, čim dijete nauči da govori.

Kako, na svijetu, često se dešavaju ratovi, a naročito na Balkanu, jedan otpoče kada je Enisa napunila dvije godine i kada je umjela sasvim lijepo govoriti. Učitelj Muaz krenuo je braniti domovinu. Za četiri godine, nikad nije mogao doći kući te vidjeti svoju milu djevojčicu i svoju dragu ženu. Enisa je rasla. Noću, uz svijeću, majka joj je pokazivala knjige koje je otac prikupio. Čitala joj je ponešto iz njih. Danju, kada je majka imala vremena, učila je djevojčicu prvo da povlači crte, a kasnije da piše pojedina slova.

Enisa je najviše voljela čitati – prelistavati knjigu u kojoj su bile slike divljih i pitomih životinja, i to u bojama. Otac Muaz, pošto je volio životinje i priče o njima, tu knjigu, za svoju djevojčicu umotao je u staniol zlatne boje, pa je djevojčica najomiljeniju knjigu prozvala zlatnom knjigom. Gledala ju je i gledala. Često je majci govorila: – Kaži mi ono lijepo, molim te.

Tada bi majka počela da govori nježno i uzbudljivo kao da se presijava svila: – Sve ove knjige babo je pripremio za tebe, da imaš šta vidjeti i naučiti. On najviše voli, kao i ti, zlatnu knjigu. "Ovo je za moju Enisu", govorio je, "da nauči i znadne više nego što su njeni roditelji znali".

Rat se završio kada je Enisa napunila šest godina. Otac se vratio. Dobio je službu školskog inspektora. Osim te dužnosti, obavljao je i sve poslove za koje je vjerovao da će ljudi od njih imati sreće i koristi. Malo vremena provodio je kod kuće. Enisa se nikad nije uspjela s njim dovoljno napričati i naigrati. Ali, u svakom momentu, ona je znala da je Muazova kći, da je on pošten i vrijedan čovjek.

Enisa je pošla u školu. U svom torbaku često je nosila zlatnu knjigu. Inače, knjiga je stajala na noćnom ormariću, blizu njenog uzglavlja. Bila je to knjiga ljubavi i nade koju je otac polagao u svoje dijete.

__________________________________

Bisera Alikadić rođena je u Podhumu kod Livna 1939. godine. Od 1947. stalno je nastanjena u Sarajevu. Tu je pohađala školu, a zatim dugo vremena radila kao knjižničar u "Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci". Još kao dijete, početkom pedesetih godina javlja se u tadašnjim dječijim listovima.

Prvu samostalnu knjigu objavila je 1972. godine. Knjiga se zove Noć i ćilibar. Od tada objavila je još sedam knjiga poezije, dva romana za odrasle i dvije zbirke priča za djecu. Zbirka pjesama Grad Hrabrost napisala je tokom prve ratne godine. Ona je preporučljiva i za djecu i za odrasle. Njen književni izraz zasniva se na konceptima moderne poezije i ne robuje klasičnoj bosanskoj književnoj tradiciji. Stih je uglavnom slobodan, a rima gotovo nezastupljena, tek u svrhu podešavanja cjelokupne melodije pjesme. Teme o kojima Bisera Alikadić najčešće piše su žena i samoća u velikom gradu.

Njena poezija obiluje posebnim urbanim ugođajem, u kojima se skriva i određena kriza identiteta modernog društva kod nas s kraja sedamdesetih godina. Objavila nekoliko knjiga poezije, a najznačajnije su: Larva (1974), Pjesme (1988), Dok jesam Ciganka (1991), Kraljica iz dvorišta (1983 / 1995). Pet priča snimljeno je i emitovano na FTV u okviru Dječijeg programa. Na radiju su joj izvedene tri radio - drame: Ljubavna priča, Gniježđenje i Malo zvono. Pjesme su joj prevedene na engleski, njemački, francuski, makedonski, albanski, turski i italijanski.

Aktivan je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Živi i radi u Sarajevu.

Bisera Alikadić - Kraljica iz dvorišta - Šarene priče

Bisera Alikadić - Voz do neba