Bitka kod Termopila

U ovom seminarskom radu će biti objašnjeni uzroci i povodi bitke kod Termopila, njen tok i ishod, kao i posljedice koje je ova bitka ostavila na buduće događaje Evrope. Mnogi ovu bitku poznaju po hrabroj borbi 300 Spartanskih vojnika, ali ona je bila mnogo više, jer dešavanja koja su se zbila nakon ove bitke su zauvijek promijenila političku sliku Evrope. Na vrhuncu slave, Perzijsko carstvo, vođeno od strane Kserksa je krenulo u osvajanje razjedinjene Grčke. Dok su se neki predali bez borbe, neki su pružili neviđen otpor, jedni od njih su upravo Spartanci, glavni učesnici Termopilske bitke.

Njih je predvodio sam kralj Leonida koji je danas jedna od najslavnijih ličnosti Stare Grčke. Kao literatura u ovom radu je korišten primarno Bjurij i njegova Historija Stare Grčke, kao i Struve-Kalistova Stara Grčka. Takođe su korišteni i antički izvori Herodota i Plutarha. Rad će pratiti hronološki tok događaja, od dešavanja pred bitku, sam tok bitke i njen preokret kao i njene posljedice.

Grčko-perzijski ratovi odigrali su važnu ulogu u životu svih zemalja u bazenu Sredozemnog mora. Perzija je bila ogromna, prostirala se na čitavom prostoru današnjeg Bliskog i Srednjeg istoka, od Egipta do Kavkaza, od Grčke do Indije. Za to su zaslužni vladari iz dinastije Ahemenida. Darije I, sin Histapa ugušio je ustanke koji su izbili u raznim dijelovima države i postao vladar ogromne teritorije.

Perzija nije bila centralizovana država, nego se sastojala od satrapija, određenih područja koja su imale svog satrapa, a koji su plaćali porez Dariju i samo njemu odgovarali.. Zbog toga se Perzijski vladar nazivao šah nad šahovima. Darije I je, kao i svoji prethodnici, zastupao osvajačku politiku, kako bi proširio ionako ogromnu teritoriju. U prvom planu to su bila zapadna područja; Egejsko more, Balkan i Grčka. Kada je u pohodu protiv Skita izgubio i morao se povući, odlučio je da pokori ostatak Trakije i Egejske otoke. To je učinio u narednim godinama, te je tako ugrozio kontinentalnu Grčku. Cijela istočna obala Sredozemlja se našla pod vlašću Perzije, a brodovi svih primorskih naroda su se našli u Perzijskoj službi.

Trgovački gradovi na obali su nakon pada Helesponta dobili težak udarac, te su se odlučili pobuniti. Prvi je to učinio otok Naksos, zatim grad Milet, a zatim i svi ostali Grčki malo-azijski gradovi. Atena je pomogla taj ustanak sa 10 brodova što su Perzijanci vidjeli kao povod za rat. Jonski ustanak je ugušen, a Darije je 492. god.p.n.e. krenuo u pohod, po Herodotovim riječima, da osvoji što veći broj helenskih gradova. Međutim, i na kopnu i na moru je bio poražen, te se morao povući.

Za drugi pohod se on temeljito pripremio, i vojno i diplomatski. Poslao je izaslanike u Grčku sa zahtjevom „zemlje i vode" tj. znaka pokornosti. Gradovi sjeverne Grčke prihvataju, ali ne Sparta i Atena, koje su pobile izaslanike, što je bio povod za novi rat. Velika Perzijska vojska se iskrcala u Atici te je došlo do borbe na Maratonskom polju 490.god.p.n.e. gdje su Grci pobijedili. Nakon ovog neuspjeha došlo je do zatišja jer je Perzija dobila novog vladara, Kserksa. On je na vojne pripreme potrošio tri godine i mobilisao je sve vojne snage carstva. Po Herodotu, u ovom pohodu Perzijanaca je bilo preko pet miliona. Međutim, historičari ovo nazivaju izmišljenom cifrom te da Perzijanaca nije bilo više od 100.000. Na moru su oni brojali oko 1000 brodova, od kojih su većina bili transportni i pomoćni. Atena je primjetila Perzijsku nadmoć na moru, čak i kad bi na kopnu pobijedili, sve dok Perzijanci gospodare morem Atika neće biti sigurna. Sparta je bila poprilično sigurna jer su na Korintskoj prevlaci gradili zidove kako bi zaustavili mogući napad Perzijanaca.

Nakon 10 godina duge borbe, 482. god.p.n.e. u Ateni pobjeđuje Temistoklova ideja izgradnje velike flote. Sredstva su skupljena iz rudnika srebra. Već 480.god.p.n.e. Atenska flota je brojala oko 180 trijera, te se težište rata prebacuje na more. Zbog toga Atena i Sparta sklapaju savez protiv Perzije, ali za slobodu Grčke nisu bile dovoljne samo dvije države, cijela Grčka se trebala ujedinit.

Zbog toga je u jesen 481. god.p.n.e. u Korintu održan kongres po kojem su zabranjena neprijateljstva između Grka. Sklopljen je odbrambreni savez, te je određena veličina vojske koju svaka država mora stavit na raspolaganje i najavljeno strogo kažnjavanje saradnika sa Perzijom. Herodot je rekao kako je kongres ujedinio sve Helene koji će djelovat zajedno, iako ne potpuno. Kako se ovaj savez smatrao proširenje Peloponeskog, Sparti je uručena vodeća uloga, a Leonidi povjerena vrhovna komanda nad kopnenim i pomorskim snagama saveza. Iz Herodotovih podataka o bici kod Plateje možemo saznati brojno stanje Grčke vojske- oko 35 hiljada hoplita i isto toliko lake pješadije.

Mjesto pogodno za odbranu bile su Termopile, uski klanac između mora i planine koji je dijelio Trahin of Kokride. To je bila kapija cijele Istočne Grčke južno od planine Ete. Ovaj klanac su Grci uglavnom zvali Thermopylae (Topli Izvori); ali su domoroci, i susjedni narodi ovaj klanac zvali Pylae (Kapija). Na svom istočnom i zapadnom kraju, tjesnac je u to vrijeme bio veoma uzak, dok su u sredini Fokiđani svojevremeno podigli zid kao branik of Tesalskih udara. Radi širenja Melijske ravnice i povlačenja mora, izgled Termopila u Antici i danas je mnogo drugačiji. Ukoliko bi prolaz bio onemogućen, grupa uvježbanih vojnika bi mogla neravnom planinskom stazom da zaobiđe ovaj prolaz. Na taj prolaz je Leonida, koji je zapovijedao Grčkim snagama, postavio 1000 Fokiđana.

Ostatak vojske je u Termopilskom prolazu čekalo Kserksovu vojsku a njih je činilo; 4000 ljudi s Peloponeza, 400 Tebanaca, 700 Tespijanaca, sva oružana sila Lokride, a možda su učestvovali i Beoćani koji nisu spomenuti. Više od polovine Peloponežana su činili Arkađani, dok je Mikena poslala 80 vojnika. Korinćani, Flijunćani, 1000 Lakonaca i 300 Spartanaca su takođe sudjelovali. Peloponežana je bilo malo, a da nije bilo Atene oni bi napustili položaje i koncentrirali bi se na odbranu Istma. Ali su bili ovisni o jakoj Atenskoj floti te su bili dužni boriti se na kopnu. Spartanci su imali politiku koja je „uskogrudna" i svedena na interese Peloponeza. Oni su ovu politiku pravdali izgovorom Karnejske svetkovine, koja ih spriječava da iz zemlje izađu cijelom vojskom, dok su tvrdili da ostatak vojske kasni zbog Olimpijskih igara. Tvrdili su da je Leonidina vojska samo prethodnica, te da će ostatak uskoro stići.

Kako su mornarica i kopnena vojska djelovale zajedno, dok bi hopliti držali prolaz duž obale, trijere su trebale da napadnu Perzijsku flotu u tjesnacu između Eubeje i kopna. Kako je Perzijska flota pratila napredovanje vojske, Grci su htjeli omesti njihove planove uspostavljanjem kontrole nad Melijskim zaljevom kako bi dali podršku vojsci u Termopilima. Atena je poslala tri broda u izviđanje sjeverno od Eubeje, od kojih su dva uništili Perzijanci. To je bio prvi oružani sukob u ratu koji je tako obeshrabrio Grke da se cijela flota povukla u Eurip, iako su bili dužni da ostanu u Melijskom zaljevu sve dok Leonida drži Termopile.

U julu je Perzijska kopnena vojska stigla do Termopila, a flota je u osam nizova paralelnih obali svrštena na poluostrvu Magneciju. Tada se digla oluja koja im je razlupala znatan broj brodova, te je Grčka flota bila ohrabrena i vratila se na položaj kod Artemisija. Ali ih je Perzijska flota blokirala i došlo je do bitke koja je trajala tri dana i završena je bez pobjednika; Grci nisu uspjeli odbaciti Perzijance i krenuti u pomoć trupama u Termopilima. Ni Perzijanci nisu pobjedili Grčku flotu, a idući dan nisu ni isplovili u potjeru za Grčkim brodovima koji su se povukli.

Za to vrijeme je u Termopilima obnovljen stari Fokiđanski zid u sredini prolaza, što je bio ozbiljan korak čak i za tako veliku vojsku. Grčke trupe u Termopilima su obuzete strahom, vidjevši veličinu Perzijske vojske, održale vijeće na kojem su razmatrali povlačenje, ali ih je Leonida ubijedio da ostanu. Kserks je poslao špijuna prema Grčkim pozicijama, kako bi otkrio koliko ih ima, i šta rade. On je primjetio samo dio vojske ispred zida, koji su bili ulogoreni. Nakon tog se povukao i ispričao sve što je vidio Kserksu.

BITKA - Kserks je četiri dana odbijao da krene u borbu, čekao je u nadi da će Grci odstupiti užasnuti izgledom njegove moćne vojske. Peti dan, kada je vidio da su Grci još tu, odlučio je poslati na njih Međane sa naređenjem da mu dovedu zarobljenike. Zatim su Međani izvršili juriš na Grke, ali bezuspješno. Ginuli su u ogromnim brojevima, a drugi su stalno pristizali i nisu se povlačili iako su imali grozne gubitke. Tada je postalo jasno mnogima, a posebno kralju, da ima veliku vojsku, ali jako malo boraca. Bitka je nastavljena čitav dan.

Zatim su se Međani, povukli iz borbe, a njihovo mjesto je preuzela grupa Perzijanaca kojom je komandovao Hidarn. Tu grupu je Kralj zvao „Besmrtnici" i od njih se očekivalo da dovrše posao. Ali kad je počeo okršaj, stvari su išle sličnim tokom kao sa Međanima- dvije vojske u uskom prostoru se bore, barbari koriste kraća koplja od Grka i nemaju nikakve prednosti od svojih brojeva. Lakademonjani su se borili žestoko, pokazali su veće umijeće od svojih protivnika, često bi okretali leđa, pa se činilo kao da bježe. To bi izazvalo juriš Perzijanaca sa velikom bukom i vikanjem, tako da bi se Spartanci samo okrenuli i suočili sa protivnicima, i time ubijali veliki broj Perzijanaca. Neki su Spartanci poginuli u ovim borbama, ali ih je bilo jako malo. Napokon su Perzijanci shvatili da ne mogu osvojiti prolaz, pa su se povukli u svoje kampove. Kserks je, gledajući borbu, tri puta skočio sa prijestolja prestrašen za svoju vojsku.

Idući dan su se borbe nastavile, sa istim ishodom. Perzijanci su se nadali da će Grci dati slabiji otpor jer su bili ranjeni, ali su pogriješili. Grci su se borili u grupama podijeljenim po gradovima, nakon nekog vremena bi se izmjenjivali na bojištu i tako su Perzijanci doživjeli novi poraz i opet su se povukli.

I dok Kserks nije imao nikakvu ideju kako da pobjedi Grke, prišao mu je Efijalt, koji mu je rekao za kozju stazu u planinama kojima se zaobilaze Termopile, a nadao se velikoj nagradi. Zatim je pobjegao u Tesaliju. Kserks je bio veoma radostan kada se sve ovo desilo te je u zoru poslao ekspediciju preko planina. Kad su došli do vrha planine, sreli su Fokiđane koji su čuvali prolaz. Iako su obećali Leonidi da će zadržati položaj, kada su ugledali Perzijance, Fokiđani su se razbježali niz planinu te su omogućili Hidarnovim trupama da punom brzinom siđu sa planine. Kada su špijuni javili Grcima ove vijesti, sazvano je vijeće na kojem se raspravljalo o nastavku borbe; jedna grupa je bila protiv povlaćenja, a druga za. Leonida je znao da je borba izgubljena i da ih čeka sigurna smrt. Zato je odlučio da većinu snaga otpusti i dozvoli im da se povuku.

Spartanci su povlačenje smatrali nečasnim i zbog toga su odlučili poginuti boreći se, sa njima su ostali Tebanci, istina, protiv volje. Leonida im nije dopustio povlačenje jer ih je držao kao sluge. Tespijci su ostali u potpunosti svojom voljom ne želeći izdati Spartance. Leonida je znao da ga čeka slava, i da Sparta neće izgubiti svoj prosperitet, jer su Spartanci na samom početku rata dobili proročanstvo da kralj Sparte mora umrijeti ili će Spartu osvojiti barbari. U Termopilima je ostalo 1400 Grka, jedni su čuvali istočni ulaz u prolaz od Hidarna, a drugi zapadni upaz od glavnine Perzijskih snaga.

Idući dan je u borbi Leonida naredio da se ide mnogo dalje nego prije, dok nisu došli do najužeg dijela prolaza. Tako su mnoge Perzijance gurali sa stijena u more, gdje ih je dočekala smrt. Perzijanci su bičevima tjerali vojsku naprijed koja je ginula u ogromnim brojevima. Grci nisu marili za svoju sigurnost jer su mogli biti okruženi svakog trenutka. Kada su im se prebijala koplja, mačevima su nastavili ubijati Perzijance,. Leonida je i sam pao, zajedno sa mnoštvom ostalih Spartanaca. Ali je palo i mnogo Perzijanaca, među njima i dva Darijeva brata. Preostali Spartanski vojnici nastavili su borbu oko preminulog vođe. Nastavili su borbu mačevima, pa čak i golim rukama. Četiri puta su Grci odbacivali neprijatelja, i napokon su prisvojili tijelo. Tada su se pojavili Perzijanci sa Efijaltom te je ova borba prekinuta, jer su se Grci postavili u brdašce, svi su stali skupljeni kao jedno. Branili su se do zadnjeg, golim rukama, zubima, sve dok Perzijanci, koji su djelimično uništili zid, nisu napali sprijeda i sa strana. Zatim su pobili ostatak kišom strijela.

Dvojica od tri stotine, Aristodem i Eurit, koji su imali infekciju oka, su dobili naređenja od Leonide da napuste kamp. Kada je Eurit čuo da su Spartanci okruženi, odmah je tražio oklop i krenuo nazad u bitku, ali je stigao u toku borbe te je ubijen. Aristomen je u Sparti bio izložen preziru i ruganju, te su ga nazivali "plašljivi". Ali on se u bici kod Plateje iskupio samoubilačkim jurišom na Perzijance. Ipak je preživio do kraja Grčko-perzijskih ratova. Za još jednog se smatra da je preživio bitku, Pantit, koga je Leonida poslao u diplomatsko izaslanstvo u Tesaliju. On nije sudjelovao u bici jer je zakasnio na bojište sa misije, te se osjetio toliko osramoćen da se po povratku u Spartu objesio.

Tebanci su se u završnom okršaju držali po strani sa podignutim rukama, te su izjavljivali da su prijatelji Međana, među prvima koji su im dali „zemlje i vode", te da su silom dovedeni u Termopile. Nekoliko ih je pobijeno u naletu Perzijanaca, ostatak je pošteđen, ali su morali nositi sramotu žigovanja kao loše roblje.

POSLJEDICE BITKE - Ovu pobjedu su Perzijanci dobili po cijenu ogromnog gubitka. Kasnije su Grci na mjestu bitke podigli spomenik s lavom i tekstom koji je sastavio pjesnik Simonid i koji glasi: „O stranče, pričaj Spartancima o našoj smrti; izvršivši časnu naredbu, ovdje smo pali". Nakon pada Termopila, mornarica se povukla u Atiku kroz Eubejski zaljev. Grci nisu bili u mogućnosti sukobiti se sa Perzijancima na otvorenom polju, pa su se koncentrirali na odbranu Istamske prevlake. Beotija je propustila Perzijance bez otpora. Perzijanci su sada prolazili Grčkom te su palili i rušili sve na putu, samo su Delfi bili izuzetak jer je Kserks cijenio njihov značaj. Atika je u cijelosti evakuirana, a kada su Perzijanci došli u pust grad, poubijali su zaostale fanatike te uništili Atenu.

U pomorskoj bici kod Salamine, ogromna Perzijska flota je potučena i skoro potpuno uništena, flota koju su sagradili Grci je odbranila nezavisnost Grčke. Zatim je Kserks podijelio vojsku, on se povukao u Aziju, dok je Mardonije vodio ostatak vojske u Grčkoj. On je povukao vojsku u Tesaliju gdje je proveo zimu. Iduće godine Perzijanci su se opet vratili u Atiku, a Atena je zahtijevala od Sparte da napadne na kopnu ili će preći na Perzijsku stranu.

Došlo je do bitke kod Plateje gdje je ogromna Grčka vojska pobijedila, te natjerala Perzijance u bijeg sve u Trakiju. Nakon toga je oslobođena Teba i time je Grčka bila oslobođena i vojnici savezničke armije su se razišli kućama. Pobjeda koju su Grci izvojevali kod Mikale je u stvari odlučila konačan ishod Grčko-perzijskih ratova.

Prikaz kretanja Perzijske kopnene i pomorske vojske sa lokacijama bitki kod Termopila, Salamine i Plateje

ZAKLJUČAK - U ovom radu je prikazana bitka kod Termopila, kao taktička pobjeda Perzijanaca, ali strateška pobjeda Grka, jer je ostavila dalekosežne posljedice koje su na kraju dovele do konačne pobjede Grka u ratu. Napredna strategija i borbene vještine, kao i pametno korištenje terena, su omogućile Grčkim trupama da tri dana zadrže višestruko veću vojsku.

Prva dva dana se zaista činilo kako su Grci u mogućnosti da pobjede bitku jer brojevi kojima je Kserks raspolagao u uskom klancu nisu značili ništa. Da izdajnik Efijalt nije Perzijance odveo na zaobilazni put kroz planinu, zaista je pitanje da li bi bitka završila kako jeste. Leonida je imao mogućnost da preživi, ali je odlučio da sa svojim Spartancima pruži primjer drugim Grcima kako bi ih ujedinio u borbi protiv Perzije.

Termopilska bitka je i danas, više od 2000 godina poslije, simbol hrabrosti i borbe za domovinu.

Napisao Edin Selimović

_________________________________

Leonida

Leonida I (grč. Λεωνίδας, do 480. pre Hrista) je bio kralj Sparte, čuven po herojskoj ulozi u bici kod Termopila 480. pre Hrista. Zajedno sa 300 Spartanaca poginuo je braneći odstupnicu grčkoj vojsci u bici kod Termopila.

Poreklo - Otac mu je bio Anaksandrida II, kralj iz Sparte kraljevske linije Agijada. Prva Anaksandridina žena bila je nerotkinja, pa su efori i senatori naterali Anaksandridu da se oženi i drugom ženom. Anaksandridina druga žena je rodila Kleomena I, a nakon toga je i prva žena počela da rađa pa je rodila Dorijeja, Leonidu I i Kleombrota. Nakon Anaksandridove smrti Kleomen je kao najstariji bio izabran za kralja. Pošto Leonida nije bio neposredni naslednik prestola nije bio izuzet od tradicionalnoga spartanskoga obrazovanja (agoge). Samo nekoliko spartanskih kraljeva prošli su kroz obrazovanje koje su prolazili svi punopravni spartanski građani.

Postaje kralj Sparte - Leonida se oženio Kleomenovom ćerkom. Kleomen I je bio proteran iz Sparte, pa mu je onda dopušteno da se vrati, a po povratku je poludio, pa su ga njegova dva polubrata Leonida I i Kleombrot stavili su ga u lance. Nađen je mrtav u zatvoru, a to se proglasilo kao samoubojstvo. Pošto je Leonidin stariji brat Dorijej umro ranije Leonida je oko 490. pre Hrista nasledio spartanski presto.

Kserksov pohod - Persijski kralj Kserks I prešao je u Evropu 480. pre Hrista sa velikom vojskom sa ciljem da pokori Grčku. Prema antičkim izvorima persijska vojska brojala se milionima, a prema modernim procenama brojke su se kretale između 100.000 i 300.000. U vreme kada je persijska vojska prolazila kroz Tesaliju Spartanci su slavili Karnejske svečanosti, a tokom toga perioda po spartanskim zakonima bilo im je zabranjeno da ratuju. Međutim spartanski efori su odlučili da zbog vanrednih okolnosti pošalju kao prethodnicu jednu grupu Spartanaca pod vodstvom jednoga kralja Leonide sa ciljem da u klancu Termopile blokira prolaz persijske vojske. Kralj Leonida je sa sobom poveo 300 istaknutih Spartijata, članova kraljevske garde i pored njih pomoćne vojske iz drugih delova Lakademona. Na putu za Termopile spartanskoj vojsci pridruživale su se jedinice drugih grčkih gradova i bilo je oko 5.000 vojnika u trenutku kada su stigli u Termopilski klanac.

Dva dana Leonida uspešno brani Termopilski klanac - Leonida je odabrao najuži deo Termopilskoga klanca kao mesto gde će se braniti. Tu se nalazio stari fokejski zid. Leonida je saznao da postoji mogućnost da se planinskom stazom neprijateljska vojska provuče preko planina, pa je zbog toga oko 1.000 Fokejaca rasporedio na planinu da čuvaju stazu, kojom se moglo zaobilaznim putem zaći iza leđa grčke vojske. Petog dana nakon persijskoga dolaska kod Termopila Kserks I je odlučio da konačno napadne Grke, a do tada se Kserks nadao da će Grci sami da pobegnu iz prolaza. Grčka hopliska falanga je bila sposobna da lako blokira uski prolaz, bez rizika da bude obuhvaćena konjicom sa bokova. Persijanci nisu uspevali da se probiju ni upotrebom svojih elitnih snaga, Persijskih besmrtnika. Kada ni nakon dva dana nije uspeo da Grke istisne iz Termopilskoga klanca Kserks se povukao u logor. Trahinijski izdajnik Efijalt otkrio je Kserksu stazu koja kroz planine vodi do Termopila, pa je Kserks tom stazom poslao 20.000 vojnika. Ta vojska je usput potisnula Fokejce i prodrla je dalje neometano prema Termopilama.

Većina Grka napušta bojište - Leonida je preko noći saznao najpre od prebega da su Persijanci krenuli kroz brda, a ujutro su ga obavestili izviđači, da Fokejci nisu zadržali persijsku vojsku i da preti opasnost. Odmah je sazvano ratno veće na kome su jedni bili za povlačenje, ali Leonida je bio za to da ostanu. Većina grčkih savezničkih jedinica odlučila je da se povuče, a Herodot je tu nesiguran da li su to učinili svojevoljno, ili uz Leonidino odobrenje. Ostalo je 700 Tespijaca, 400 Tebanaca i 300 Sparatnaca.

Leonidina pogibija - Kserks I je pričekao jutro dajući vremena persijskoj vojsci da silazi sa planina i onda je pokrenuo napad. Grci su istupili ispred zida mnogo više nego ranije i dočekali su Persijance na širem delu klanca, pa su u prvom napadu pobili mnogo više neprijateljskih vojnika. Nastavljali su borbu znajući da ih čeka smrt, kada siđe druga persijska vojska sa planina. Kada su se mnogima polomila koplja nastavili su da se bore samo mačevima. U toj borbi poginuo je Leonida, a oko njegovoga leša razvila se borba dve strane. Na kraju su Grci uspeli da se izbore za Leonidin leš i 4 puta su Persijance naterali u bekstvo. Uspešno su zadržavali svoje položaje, sve dok im se iza leđa nije pojavila persijska vojska, koja je došla preko planina. Tada su se povukli u uži deo klanca, a Tebanci su se predali. Preostali Grci povukli na brežuljak i tu se borili do zadnjega, sve dok nisu izginuli zasuti kišom strela.

Kserks odseca glavu mrtvom Leonidi - Kada se persijski kralj Kserks domogao Leonidinoga leša u besu je naredio da mu se odseče glava i da se mrtav nabije na kolac. Herodot primećuje da je to bilo neuobičajeno ponašanje za Persijance, koji su se do tada sa najvećim poštovanjem odnosili prema hrabro poginulim neprijateljima. Nakon odlaska Persijanaca Grci su okupili svoje mrtve i sahranili ih na brežuljku. Po okončanju persijske invazije na Termopilama je podignut kameni lav da bi se obeležilo mesto pogibije slavnoga Leonide. Četrdeset godina nakon bitke Leonida je ekshumiran i ponovo sahranjen u Spartu, a njemu u čast održavale su se svake godine igre.

Nedoumice o Leonidinom postupku - O Leonidinom postupku da se ne povuče mnogo se diskutovalo. Obično se tvrdi da su Spartanci sprovodili spartanske zakone, po kojima se ne smeju povlačiti, ali izgleda da je Leonidino odbijanje da se povuče iz Termopilskoga klanca dovelo do toga da se smatra da se Spartanci nikad ne povlače. Moguće je i da je Leonida bio vođen proročanstvom, po kome će ili Persijanci zauzeti Spartu ili spartanski kralj poginuti, ali ipak to ne objašnjava zašto je onda pored sebe Leonida žrtvovao 1.500 boraca. Najverovatnija teorija je da je Leonida izabrao da bude zaštitnica grčkim saveznicima, da se povuku u redu. Da se cela grčka vojska povukla iz Termopilskoga klanca tada bi posle klanca persijska konjica mogla da potuče grčku vojsku. Da su svi ostali u klancu bili bi opkoljeni i pobijeni. Pokrivajući povlačenje i nastavljajući da blokira klanac Leonida je po svoj prilici spasio 3.000 grčkih vojnika.