Nura Bazdulj Hubijar - Čekajući Tahira - Ruža II

Nastavak megapopularnog prvog dijela trilogije Ruže, Čekajući Tahira napisala je već poznata nam autorica Nura Bazdulj Hubijar.

Prvi roman Ruža osvojio je srca mnogih tinejđera koji su u jednom dahu čitali knjigu. Da li ljubav treba proći razna iskušenja kako bi dokazala svoju postojanost i dubinu? Da li su daljina i razdvojenost zaljubljenih na kraju krajeva nemoćni pred ljubavi? Da li bajkovitost mogu zaobići razni nemiri u srcu i slutnje? Odgovor nam je dala Nura Bazdulj Hubijar u njezinom drugom romanu Čekajući Tahira koji je nastavak poznatog prvog dijela trilogije Ruža.

Najzad sat otkuca deset puta. Kao vihor uletjeh u sobu: ni večeras ruža nije bila na prozoru! Nedostaju mi riječi kojima bih opisala kako sam se tada osjećala. Kao da se na najljepši vrt srušio strašan grad i potpuno ga opustošio. Ležala sam sasvim suhih očiju i prazno buljila u jednu tačku na tabanici. Ne znam koliko dugo je to trajalo. U neko doba dođe Robi.

- Je li bolje, sele? - upita paleći svjetlo. Pri pogledu na moje lice kao da mu je bilo jasno kako sam daleko od dobra. Uplašio se, jasno se vidjelo na njegovom licu.

-Da nisu kakve komplikacije? Što se oni više ne vraćaju, mislim da bih trebala kod doktora? - Ma kakvog doktora, brate dragi?! Sve je uredu, samo me glavobolja iscrpila. Sutra ću biti kao nova. Vidjet ćes. Nego, mijenjamo temu! Kako si se proveo? Je li noćas klupa bila puna?

- Nisam ti draga, klupu ni vidio. Čim sam izašao, sreo sam Mrkog i on mi reČe za Tahira.

- Je li mu se nešto dogodilo?

-Sinoć je pao sa ograde parka na asfalt. Neki prolaznici su ga našli u besvjesnom stanju i odvezli ga u bolnicu. Na putu se osvijestio. Nema nikakvih lomova, kažu, samo blagi potres mozga. Dali su mu neke lijekove i mora nekoliko dana mirovati. - Zaboga, šta je on radio na ogradi, Robi? - Nećeš mi vjerovati, krao je ruže! Skočih, kao da me grom opalio. - Šta kažeš?! Tahir krao ruže?!

- Što me gledaš tako kao da se svijet prevrnuo naopačke?! Jest, krao je ruže, pa šta? Kao da mi je to opet nekakav grijeh. Sigurno za mamu, ali ko će njemu znati? Uostalom, to je najmanje važno! Posjetio sam ga i sasvim je dobro. Samo modrica i ogrebotina na čelu. Teško mu pada što mora da miruje.

Kao iz daljine dopirale su Robijeve riječi. "Imao si pravo. Svijet se zaista prevrnuo naopačke", mislila sam dok su se u glavi kockice sklapale u mozaik. Ležala sam nepomično, a noć je polako oticala. Napolju je duvao vjetar, mjesečina se uvukla u moju sobu i sve stvari oko mene činila nestvarnim. Sat u dnevnoj sobi oglasio se jednom, poslije dva puta. Tek tad svatih da je gluho doba noći i da ja, glave uronjene u jastuk, poluglasno i sa nekim čudnim mirom izgovaram - Tahir, Tahir, Tahir! - kao što vjernici pobožno i svečano izgovaraju: Amin, amin... Dinko je trubio. Bila sam spremna za izlazak. Pogledah kroz prozor: sjedio je na svome motoru isprsivši se. Plava kosa mu se presijavala na suncu. "Robiću moj, ti uvjek imaš pravo" - pomislih i strčah niz stepenice kao da mi se strašno žuri. Dinko se sav važan pomjeri naprijed praveći mi mjesto iza sebe. Stajala sam ispred njega ozbiljna, ozbiljnija nego što sam ikad bila. - Što stojiš? Penji se, Biberčiću! - Moram nešto važno da ti kažem. I da te zamolim. Hoćeš li to uraditi za mene?

- Obećavam da hoću, sve što mogu! - Ovo možeš! - Onda reci! - Ne traži me više! Nikad, nikad više!

- Osmijeh mu se zaledio na usnama. Kao da je izgubio dah. Ja sam se već okrenula i pošla niz ulicu.

- Ama čekaj, reci nešto, objasni mi. - Nema se tu šta objašnjavati. Dečko kog sam voljela nisi ti, Dinko!

Prošla sam čitav blok zgrade i zašla iza ugla. Zvuk motora se nije oglasio. Znači, stajao je i dalje na istom mjestu. Nisam bila ni svjesna, a isla sam prema Lasvi, Tahirovoj kuci...

Nura Bazdulj Hubijar - Čekajući Tahira - Ruža II - verzija 2

___________________________________

Nura Bazdulj Hubijar poznata je bosanskohercegovačka književnica. Rođena je 20. augusta 1951. godine u Foči. Djetinjstvo provodi u Sarajevu, gdje se i školovala te završila studij medicine. Nakon studija preselila se u Travnik, gdje i danas živi i radi kao ljekar i specijalist medicinske mikrobiologije.

U književnosti se pojavila zbirkom pjesama za djecu Ja, slavni Ja 1988. godine. Nakon toga napisala je roman za mlade Ruža, objavljen 1990. godine, koji je sada uvršten u lektiru, dok su neki njeni tekstovi uvršteni u čitanke. Nura Bazdur Hubijar suradnik je mnogih dječjih listova, pa piše za Male novine, Lastavice, Vrelo Bosne i Palčić, te za časopis Most, Odjek i Bosanska vila.

Osim navedenih, napisala je i još mnogo romana, među kojima su i Amanet, Baš mi je žao, Kako sam ribu naučio da pliva, Šta te muči, Tamaguči, Kad je bio jul i druge.

Nura Bazdulj Hubijar je za svoj književni rad dobila mnogo priznanja, među kojima su Zlatni prsten s brilijantom za Ženu godine '97. i to za oblast umjetnosti te književna nagrada V. B. Z. - a. Njena djela preveden su na njemački, norveški i holandski jezik, jedan od njenih romana snimljen je kao film u tehnici za slijepe osobe, a predstava drame "Braća" premijerno je izvedena 1998. godine u Zenici.

Nura Bazdulj Hubijar - Majka 

Nura Bazdulj Hubijar - Ruža

Nura Bazdulj Hubijar - Više Ne Čekam Tahira - Ruža III