Petar Preradović - Ljudsko srce

Preradovićeve zbirke pjesama kreću se od domoljubne, preko refleksivne i intimne, pa sve do ljubavne poezije. U njegovoj poeziji prevladava misaonost, razmatranja o smislu života i sudbine. Utkao je svoja teška razočarenja i tragedije, život u tuđini, otuđenost od domovine i materinjeg jezika, što je sve rezultiralo ne samo unošenjem duševno-emocionalnih stanja u njegovu liriku, nego i dubokim razmišljanjima koja vrijede i danas. Stoga njegovu liriku više od svega karakteriziraju aforizmi, zbog čega je u kasnijoj hrvatskoj književnosti često citiran pjesnik. Petar Preradović iskazuje ushićenost materinjim jezikom, kojeg oslikava u više svojih pjesama.

Ljudsko srce je po vrsti sonet, a tematski pripada ljubavnoj i intimnoj lirici. Forma soneta zahtijeva ukrštenu rimu u katrenima, koja se ne smije prenositi u tercete, dok su terceti povezani rimom (abb abb). Pjesnik motiv ljudskog srca preuzima od europskih romantičara. Srce je personificirano u živo, samovoljno biće, koje radi neovisno o čovjeku. Ono je pohlepno - opet iz njega sto mu želja klije i nezahvalno - zadovoljno nikad posve nije.

Čovjeka kao biće možemo definirati bićem sreće. Jedna od njegovih najdubljih težnji jest da sve svoje misli, želje i osjećaje upravlja i ravna prema toj želji. Naš pjesnik Petar Preradović kaže:

Ljudskom srcu uvijek nešto treba,

zadovoljno nikad posve nije.

Čim željenog cilja se dovreba

iz njeg odmah sto mu želja klije.

Čovjekovo srce je ono koje želi, koje ljubi, koje ga tjera k ostvarenju cilja. Kad čovjek postigne cilj, onda nije zadovoljan postignutim već stalno želi nešto drugo, nešto novo. Srcem se osjeća zadovoljstvo ili nezadovoljstvo. Srce i pamet, razum i volja, kod čovjeka se ne može lako odvojiti. Želja i volja, tj. "srce" jest to što gura i tjera čovjeka da ostvari ono što naumio, premda mu razum drugačije govori. Stoga čovjek osjeća da nije samo postavljen na ovom svijetu kao kamen ili nešto neživo, već da ima razloga za život, da je u životu i zadan, te se trudi tu svoju zadanost i ostvariti. Ukoliko se ponaša kao da nema nikakve zadanosti, takav čovjek je beživotan.

Petar Preradović - Ljudsko srce - verzija 1

________________

Petar Preradović - Ljudsko srce

Ljudskom srcu uviek nešto treba,
Zadovoljno nikad posve nije:
Čim željenog cilja se dovreba,
Opet iz njeg sto mu želja klije.

Zašto tako, prezirući hljeba
Svakidanjeg, u prsima grije
Vrućom željom okrutnog jastreba
Koj' ga uviek gladnim kljunom bije?

Medj kolievkom traje i medj rakom
Našem žiću odveć kratko doba,
Zato srce u nazočju groba

Uviek drhće željom svejednakom,
Misleć uviek: zemlja ima slasti
Koja ne će s njime u grob pasti!

___________________________________

Petar Preradović (Grabrovnica kraj Pitomače, 19. ožujka 1818. - Fahrafeld kraj Beča, 18. kolovoza 1872.), hrvatski pjesnik. Djetinjstvo i školske dane proveo je u Grubišnom Polju odakle mu je bio otac, vojni dočasnik. Nakon očeve smrti, brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u Bjelovaru, zatim u Bečkom Novom Mjestu, gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima romantizma i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju. Susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim znatno je utjecao na "povratak" materinskom jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Prvi objavljeni Preradovićevi stihovi napisani su na njemačkom jeziku (Das Uskoken-Mädchen, 1841). Iako je za vrijeme školovanja u Bečkom Novom Mjestu bio đak češkog preporoditelja Tomaša Buriana, koji je preporoditeljske ideje prenosio i svojim učenicima, Preradović se hrvatskom kulturom i književnošću oduševljava tek nakon susreta s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim i Špirom Dimitrovićem.

Pjesnička poslanica Šimi Dimitroviću prva je Preradovićeva pjesma na hrvatskom jeziku (1843.), aZora puca prva hrvatska objavljena pjesma, i to u zadarskom listu Zora Dalmatinska (1844.). Prvu zbirku Prvenci tiskao je u Zadru 1846. godine, dok je drugu zbirku, naslovljenu Nove pjesme, tiskao pet godina kasnije u Zagrebu. Sam je pak svoj opus podijelio tematski u tri dijela: rodoljupke, ljubovke i različne pjesme, dok posebnu skupinu čine prepjevi, tuđinke, te ciklus izvanredno uspjelih nadgrobnica nazvanMilim pokojnikom. Inspiriran sveslavenstvom, kao i europskim romantizmom Preradović je autor rodoljubne, ali i ljubavne lirike (Mrtva ljubav i dr.) kojom je oduševljavao onodobne čitatelje. Njegova domoljubna lirika obrađuje različite aspekte domoljublja, tematizirajući neslogu (Braća i dr.), ljubav (Dvije ptice i dr.), nostalgiju (Pozdrav domovini i dr.) i budućnost (Car Dušan i dr.). Autor je brojnih soneta, oda, prigodnica, himni, balada, elegija, romanci i nadgrobnica. Sve što ja pišem, to kao iz sna vadim, iz sna prvih ljeta moga života, gdje nijesam druge glase nego materine slušao. Preveć su me tuđi običaji, tuđa čuvstva, tuđe mišljenje nadrasli, za da bih ja mogo izvorni, domorodni spasitelj postati; ja ću uvijek u sumraku basati međ tuđom noći i domorodnim danom. Po tih razlozih morao bih pero bacati, prekrstiti ruke i plakati. Ali opet pamet mi veli: s plačom nećeš ni sebi ni drugima pomoći - čini što možeš - krpaj ako ne znaš šiti.

Petar Preradović - Djed i unuk 

Petar Preradović - Mrtva ljubav 

Petar Preradović - Poezija

Petar Preradović - Putnik