Pol Verlen - Pesnička umetnost

Pjesma Pol Verlena Pesnička umetnost predtavlja manifest simbolizma, pravca moderne poezije, koji se razvija u drugoj polovini 20. veka. U svojoj pjesmi Verlen iznosi način stavranja pjesme. Insistira na muzikalnosti - muzika stvara vezu između pjesme i čitaoca, reči nisu statue koje treba posmatrati, one treba da dotaknu dubinu čitaočeve duše, a to se postiže upravo muzikom koja im daje živost.

Insistira na spoju nespojivog, na biranju običnih, "reči bez sjaja", reči koje "od prezira žive" i čiji će smisao tek u pjesmi dobiti posebno značenje, onda kada se spoji nejasno sa jasnim. Rečenica ne treba da bude uravnotežena, već slikovita. Ovde on verovatno insitstira na simbolici, na simbolima koji će biti preuzeti is stavranog sveta, a tek njihovo dovođenje u vezu sa onim što simbolišu, otkriće njihov pravi smisao. Njihov smisao je prikriven i njihovu lepotu treba tražiti u suštini same pjesme – "to su iza vela lepe oči". Lepota je upravo u pronalaženju neizvesnog iza izvesnog. Pjesma treba da predstavlja nagoveštaj stvarnosti, nedukučiv smisao koji uvek treba da mami čitaoca da ga razotkrije, da nikada ne dozvoljava da njena suština bude vidljiva na prvi pogled, već da predstavlja "preliv" koji će čitaoca terati da sam raspoznaje boje od kojih preliv nastaje, da ih smao sluti, što pruža mnogo mogućnosti, uvek novih, neiscrpnih.

Hoćemo samo prelive svega toga,
Ne Boju, samo Prelive!

On insistira na unošenju novina u jezik i metriku - treba nalaziti novu, drugačiju rimu, koja će proizvoditi bolji utisak. On tradicionalno, kanonsko oblikovanje pjesma, prema utvrđenim metričkim obrascima posmatra kao "limen nakit koji lažno i prazno zveči", kao formulu koja ne dozvoljava pesniku da dosegne svoj vrhunac u pisanju, već ga sputava, navodi na pogrešan, jednosmeran put. Upravo toga se treba osloboditi, insistira na potpunoj pjesničkoj slobodi, on ipak ne želi da ukine rimu, već da je oslobodi pravila, da pesnika oslobodi obaveze da stalno "bdi" nad rimom i usmerava svoje misli prema njoj. Smatra da treba bežati od previše reči, jer rečitost uništava lirizam, sve treba da bude sažeto, nedorečeno, u tome je njegova lepota.

Potpuna pesnička sloboda otkriva se i u njegovom shvtanju prirode pisanja, gde se u poslednjim stihovima nazire njegova okrenutost entuzijastičkoj poetici - on smatra da pjesma proizilazi iz duše, iz pjesnikove ekstaze, uzbuđenja, nekog mističnog stanja kada je duša između stvarnog i nekog drugog sveta kome teži. Smatra da stih za pjesnika treba da bude "bura, avantrura, jutarnjim vetrom razvejana", da pisanje pesme treba da predstavlja izazov, zadovoljstvo i da to isto pruža i čitaocu.

Ova pjesma predstavlja i napad da parnasovsku književnost, koja je usredsređena na formu, izgled, ukrašavanje - Verlen želi da oslobodi poeziju svih zakona, da red zameni bezvlašćem.

________________

Pol Verlen - Pesnička umetnost

________________

Pjesma Pesnička umetnost je autopoetična. Pjesnik pjeva o svojoj poetici, svom načinu stvaranja pjesama i o svojim kriterijumima pri stvaranju umjetničkog djela. Značinski skol pjesme:

Prva strofa, naglašena muzikalnost, stavlja je na prvo mjesto, sličan je Maralmeu. Ističe da je neparan stih bolji jer nema ograničenja, prirodniji je od parnog.

Druga strofa, treba birati riječi dubljeg, tamnijeg značenja, po ovom je sličan Bodleru.

U trećoj strofi je veo mističnosti, a iza njega stoje lijepe oči, ali te oči nisu istinski lijepe one samo privlače.

Četvrta strofa, prelivi, u prelivima je sve, nedefinisano, boja ne dolazi u obzir, već samo mješavine boja, san na san frulu na rog - misli na različitost u zvuku od tradicionalnog.

Peta strofa, uzdiže se iznad svjetine, od Duha štura plaču istinske veličanstvene ljepote, azurske oči, zbog luka iz prostačke kuhinje!

Šesta strofa, govori o tome kako treba koristiti što manje riječi i onda će rad biti uspješniji.

Sedma strofa, ne trebaju se koristiti jeftine rima i jeftini izrazi, koji lažno i prazno zveče, i koji ništa ne znače.

Osma strofa, muzika je iznad svega, iz muzike sve potiče.

Deveta strofa, stvaranje je avantora od koje cvjetaju metvica i nana, donosi neke plodove a sve ostalo je čitanje, čitanje i čitanje.

__________________________________

Pol Verlen je rođen u francuskom gradu Mecu 30. marta 1844. godine. Književni pravac kome je pripadao je simbolizam i prvi je upotrebio termin "ukleti pesnici". On je, naime bio prvi koji je upotrebio ovaj termin, želeći da opiše stvaralaštvo simbolizma, uopšte, ali i predstavnika simbolista, poput: Malarmea, Remboa i Korbijera. Često su ga nazivali "knez pesama", ali i "princom pesnika".

Pesma čiji je tvorac upravo Pol Verlen, pod nazivom "Pesnička umetnost" se smatra svojevrsnim manifestom simbolizma. Nažalost, ovaj veliki francuski pesnik je upamćen i po svojoj biseksualnoj orjentaciji, te intimnoj vezi sa takođe, čuvenim francuskim pesnikom Arturom Remboom. Iako je Pol Verlen bio oženjen i čak imao sina iz braka sa izvesnom Matildom More, sa kojom je inače bio u braku kada je upoznao mladog Remboa. Njih dvojica zatim napuštaju Pariz i žive neko vreme zajedno, ali je ostalo zabeleženo da je njihova veza bila izrazito burna. Prilikom jedne od, gotovo uobičajenih svađa, Verlen puca u Remboa. I mada ga je ranio samo u ruku, ubrzo je bio osuđen na dve godine zatvora.

Sudbina ove dvojice pesnika je, može se slobodno reći tragična. Zato se nećemo toliko baviti njihovim životima.

Ono što će vama biti bitno da znate ukoliko vam je potrebna analiza ili interpretacija pesme  Mesečina, ili ako imate sastav sa temom ove pesme, jeste da je Pol Verlen između ostalih napisao i dela: Elegije, Mudrost, Romanse bez reči.

Pol Verlen je preminuo u glavnom gradu Francuske, 08. januara 1896. godine.

Pol Verlen - Jesenja pjesma 

Pol Verlen - Mesečina