Slavko Kolar - Jurnjava na motoru

Kratak sadržaj - Obitelj Macana Buzdovana živi na selu. Jednog dana poštar je donio pismo u kojem ujak Joso iz Zagreba zove Macana u goste. Nitko na svijetu nije bio sretniji od nestašnog seoskog dječaka. Bit će tri veselja: vozit će se vlakom, vidjet će Zagreb, a najljepše od svega je što će ujak ispuniti obećanje i provozati ga na motoru zagrebačkim ulicama. Sad mu se sestre više neće moći rugati da nigdje nije bio, da se čak ni vlakom nije vozio. Jedva je dočekao dan polaska. Već je svima u kući dosadio stalnim zapitkivanjem kad će krenuti na put. Kako će Macan u Zagrebu ostati cijelih mjesec dana, mama je pripremila i nešto za ponijeti jer je smatrala da se u goste ne ide praznih ruku. I dok su on i mama išli na željezničku postaju, pratile su ih sestre Zora i Mira. Svi su mu nosili prtljagu. Macan ih je stalno požurivao plašeći se da će im vlak pobjeći. Macanu su utrpali dvije patke, a one su nosile pakete i košare. Došli su puno prije vlaka a Macan je opet gorio od nestrpljenja da se ukrcaju. Kad su napokon ušli u vagon i kad je vlak krenuo, nastala su nova uzbuđenja. Vlak je jurio, promicale su kuće i drveće, telegrafski stupovi i vozila na cestama.

Macan je odlučio zapisivati postaje na kojima su se zaustavljali i čim je vlak prvi put stao, zapisao je ime postaje: IZLAZ. Druga postaja opet se zvala IZLAZ. Zbunjenom nestašku mama je objasnila o čemu se radi. Na kraju mu je postalo dosadno i svaki čas je zapitkivao kad će Zagreb. U Zagrebu ih je dočekao ujak Joso, ujna i njihova kći, već gimnazijalka. Jedino nije došao sin Zlatko koji je bio u školi. Nastalo je grljenje i ljubljenje, a ujak i ujna su se čudili kako je Macan narastao i ojačao. Svi zajedno pošli su na tramvajsku stanicu. Uzbuđeni dječak opet je strahovao da mu ovaj put ne pobjegne tramvaj pa je uskočio u prvi koji je naišao - naravno u krivi. Nastala je čitava zbrka, no ipak se sve sretno sredilo i na koncu su stigli do obiteljske kuće ujaka Jose na Trešnjevci. Macan je bio razočaran, sve mu se činilo nekako stiješnjenim. Očekivao je da će stanovati u višekatnici na najvišem katu i voziti se dizalom, a našao se u maloj uskoj uličici, u kućici s nešto dvorišta i vrta. Kao da je na selu. Macan kao Macan, odmah je upao u nevolje. Ujna ga je odvela u kupaonicu da se umije od puta, a on, kako na selu nije imao vodovoda ni ovakve kupaonice, odmah je počeo odvrtati slavine i najednom je voda stala prskati na sve strane, pa i odozgo. Nekako je zaustavio vodu, no već je bio mokar kao miš. Mama se jako naljutila i htjela ga odmah odvesti natrag na selo, no ipak je odustala. Ostala je još nekoliko dana, a prije odlaska mu je dala mnoštvo savjeta o lijepom ponašanju. Ujakov sin Zlatko bio je samo godinu dana mlađi od Macana i pravio se jako važan. Rugao se Macanu da ne zna ni što je tuš, ni što je dizalo, a ovaj njemu opet kako se boji krave i da ne zna jahati konja. I tako su se prepirali tko je u čemu bolji sve dok nije spomenut motor. Zlatko je lagao i to vrlo uvjerljivo: O, mene tata pusti samoga na motor pa se vozim po čitavom gradu.

Macan se grizao od ljubomore. Kad se malo udomaćio, znali su se i potući jer nijedan nije htio priznati da je slabiji u nečemu, ali brzo bi se pomirili kao da ništa nije bilo. Macanu je uvijek bilo u glavi kako se Zlatko sam vozio na motoru, a njega su baš privlačili motocikli i rado je pomagao ujaku Josi kad je ovaj nešto popravljao u garaži. Kad je ujna Ana slavila imendan i rođendan, Macanu se pružila jedinstvena prigoda da uzjaše na motor. Na ujnino slavlje došlo je mnogo rodbine i prijatelja. Iza kuće u malom vrtu gosti su jeli, pili i pjevali, a jedan od gostiju došao je svojim motociklom i ostavio ga pred kućom u dvorištu. Zlatko i Macan znatiželjno su se vrtjeli oko motocikla, gledali ga, opipavali i razgovarali kao pravi motoristi. Tad je mama pozvala Zlatka da ode u trgovinu po mineralnu vodu, a Macan je ostao sam s motociklom. Osvrnuo se oko sebe da provjeri ne gleda li ga tko od odraslih pa sjeo na motocikl. Zlatko u žurbi nije zatvorio dvorišna vrata. Kad je već sjeo na motor, onda mu nešto nije dalo mira i stao je prčkati po svemu, pa kao za probu pokušao hoće li ga moć upaliti. Poskočio je, nogom oštro pritisnuo pedalu i - motor je proradio. Macan se silno uplašio, no srećom nitko nije čuo buku jer su iza kuće svi glasno pjevali. Pokušao je ugasiti motor, no umjesto da motor stane, najednom je poskočio i jurnuo. Macanu se srce stislo od straha, ali više nije imao vremena za razmišljanje. Jurnuo je iz dvorišta na ulicu. Poznavao je prometne propise, ali je slabo poznavao zagrebačke ulice. Kad je projurio kraj Zlatka koji se vraćao iz trgovine, ovaj je samo zinuo i obje boce mineralne vode ispale su mu iz ruku. Jedna se i razbila. Ljudi na ulici su se zgražali: dijete od kojih deset godina na motoru, bez zaštitne kacige i naočala, s nekakvim sandalama na bosim nogama, u majici bez rukava. Macan je s Trešnjevačkog trga dospio na Savsku cestu, a onda skrenuo desno. Prolaznici su se derali, mahali rukama, vikali da stane, zvali policiju, no sve uzalud: Macan bi stao da je znao kako zaustaviti motor. Poželio se vratiti u ujakovo dvorište, ali nikako se nije mogao sjetiti što treba uraditi da "masina" stane. A još je morao gledati preda se, obilaziti ljude, djecu, tramvaj i druga vozila - i sve to u velikoj brzini. Kod Savskog mosta ga je pokušao zaustaviti zabezeknuti policajac, ali uzalud. Macan je samo jurnuo pokraj njega, prešao Savski most i našao se na prašnjavoj cesti koja je vijugala kroz sela.

Kokoši su letjele na sve strane, psi su jurili za njim, žene prijetile metlama. Projurio je kroz nekoliko sela i onda je, daleko od bilo kojeg naselja, motor iznenada stao. Nestalo je benzina. Počela se spuštati i noć, a preplašeni Macan stao je sam sebe prekoravati zbog gluposti koju je počinio. Prolazila su različita vozila, ali se nitko nije osvrtao na nesretnog dječaka. Kad je već izgubio svaku nadu, zaustavio se jedan kamion. Izišao je vozač i nakon kraćeg razgovora počeo optuživati Macana da je ukrao motor. Još je rekao da poznaje i vlasnika i Macanova ujaka. Ubacio je motor na kamion, sjeo za upravljač i odjurio ostavivši zaprepaštenog Macana samog u noći. Sav bijesan, dječak potrči za kamionom i uspije procitati broj na registarskoj pločici. U ujakovoj je kući nastala uzbuna čim je Zlatko dotrčao i rekao da je Macan izjurio na motoru. Vlasnik motora i ujak dali su se u potragu i uspjeli saznati da je dječak na motoru projurio preko Savskog mosta. Pošli su taksijem i krečuci se prema informacijama koje su usput dobivali našli Macana kako pješači kroz neko selo. Bio je sav uplakan. Macan je plakao od sreće što je spašen, ali i od straha da ga ujak ne istuče. Kad im je objasnio što se dogodilo, svi su se dali u potjeru za vozačem kamiona. Drski kradljivac je na koncu uhvaćen, a Macan pritom još jednom dokazao svoju srčanost. Zato je i dobio kompliment od ujaka: junačina, ali i veliki magarac.

Vrsta djela - pripovjetka
Mjesto radnje - Zagreb
Vrijeme radnje - za današnjeg čiatatelja već davno vrijeme kad su vozači smijer skretanja pokazivali sirenom i rukom.

Opis likova

Mladen zvani Macan Buzdovan - destogodišnji je dječak nadimak macan dobiva od ukućana još kao mali a buzdovan zbog svoje malo prijeke naravi, simpatičan je i vrlo nestašan.

Zlatko - tipičan gradski dječak koji dobro poznajegrad

Slavko Kolar - Jurnjava na motoru - verzija 2

__________________________________

Slavko Kolar (Palešnik pokraj Garešnice, 1. prosinca 1891. – Zagreb, 15. rujna 1963.) hrvatski književnik i filmski scenarist. U hrvatskoj je književnosti bilo realtivno malo pisaca koji su u svoja književna djela unosili elemente humora i satire kao jednog posebnog vidnog kuta sagledavanja određenih društvenih zbivanja. U 19. stoljeću bilo ih je svega nekoliko: Stanko Vraz, Ante Kovačić i Silvije Strahimir Kranjčević napisali nekoliko uspjelih satiričnih ostvarenja, dok humorističkih elemenata nalazimo povremeno u djelima Janka Jurkovića, Vilima Korajca, Augusta Šenoe i Josipa Eugena Tomića. I to je sve. Zapravo, sve do pojave Slavka Kolara (1891.-1963.) i ne možemo govoriti o nekom piscu čije bi cjelokupno književno djelo bilo prožeto isključivo kategorijama humora i satire. A upravo po toj osobini Kolar se u hrvatskoj međunarodnoj književnosti izdvaja kao posve originalna literarna pojava: iako se tematika njegovih pripovjedaka u potpunosti uklapa u one najznačajnije tijekove hrvatske književnosti tridesetih godina kada je primarnu preokupaciju pisaca zaokupila problematika sela ili provincije s naglašenim socijalnim akcentom, Kolar se od ostalih svojih suvremenika razlikuje upravo po tom svom specifičnom pristupu toj istoj tematici.

Djela - Nasmijane pripovijesti, Ili jesmo ili nismo, Mi smo za pravicu, Perom i drljačom, Natrag u naftalin, Na leđima delfina, Glavno da je kapa na glavi, Izabrane pripovijetke (knjige novela i pripovijedaka).

Slavko Kolar - Breza