Jesen u mom kraju

Nestašna jesen došla je moj kraj. Odjenula je svoj raskošni, maleni plašt i ušuljala se u mnoge bašte i dvorišta moga kraja. Donijela je obilje voća i povrća, pregršt okusa i mirisa. Sa sobom je ponijela kistove i boje da oboji detalje krajolika. Marljivo je zasukala rukave i uhvatila se posla.

Bojala je moje dvorište i dvorišta druga izuzetnom strpljivošću i pažnjom. Drveće se svake godine naljuti na nju, jer im oduzme njihov najljepši ukras, lišće. Ali, ipak to lišće poprimi različit umjetnički izgled, pun boja koje se prelijevaju i upotpunjuju dojam. Sva raznobojnost prekrasnih boja lišća postiže vrhunac jeseni u mom kraju. Jesen ne ukrasi samo lišće, nego se potrudi i oko drugih detalja. Zrak ispuni čarima mirisa dozrelog voća i povrća. Ti mirisi pomiješani daju odličan doživljaj i potiču mještane da se pokrenu i uvesele jedni druge toplim osmijehom. Sva djeca vole jesen jer donosi ukusne poslastice. U mom kraju ima puno jela, pa se jesen ne usudi dirnuti njihove svadljive iglice. Ipak, jesen je mirna i ne želi ratovati, zato ih radije pusti na miru i ne dira njihove, iglicama istaknute kapute. Zvonki glas ptica nestaje, jer ih većina odlazi na jug. One koje ostaju, samo ponekad izlaze u potrazi za granom. Sav onaj cvrkut životinja jesen zamijeni tugom i vjetrovima.

Mnoge životinje pakiraju svoje kovčege i putuju s obitelji, a neke pripremaju krevet za zimski san, dok se druge povlače u svoje ugrijane domove. Nebo postaje tmurno i mrtvo. Jeden je raznolika, puna boja, a opet tako tužna i tmurna. Prekrasna jesen donese obilje i ljepotu, a odnese pjesme ptica. I ove godine kao i svake druge održalo se natjecanje za miss godišnjeg doba. Ove godine pobjedu je odnijela jesen jer je na neobičan način upotpunila i umjetnički prikazala tugu sa žarom i tonovima vatre. Pokazala je kako je umjetnost jedna od njenih vrlina i njena strast kojom prožimlje lišće koje njoj predstavlja nebrušene dijamante. Jesen upotpunjuje moj kraj i nadam se da će nas i dalje posjećivati.

Marijana Kovačević IX.a

________________________________

Jesen u mom kraju

Ove godine ljeto je prebrzo završilo. Ljeto je prošlo kao trčeći, a jesen nam se polako prikrada. Počela je i nova školska godina, a lišće je počelo padati. Stabla pomalo ostaju bez svojih krošanja. Postalo je hladnije i dani su sve kraći, a noći sve duže. Počela je prava jesen. Sve miriše po kestenima, kruškama, jabukama... Kada pogledam kroz prozor, svugdje vidim jesen. U opalom lišću kraj stabala, u dvorištima u kojima je sve bilo zeleno sada vidim mnoštvo prekrasnih boja. I u zraku, i u magli. Svugdje vidim jesen, ali ponajviše u ljudima. Ovo ljeto sve je bilo živo, puno djece koja galame, odraslih ljudi, ali sada jedva da ikoga vidiš. Ako nekoga i vidiš, ili žuri ili nosi kišobran. Cijelog ljeta čuo se smijeh, a sada je sve tiho. Čuje se samo lišće koje šuška i opada sa stabala. Ljudi su se povukli u kuće i griju se. Bježe od hladnoće poput biljaka. Zaista, jesen se osjeti gdje god da ideš. Donosi svoje priče pune vatrenih boja.

Ivana Kovačević IX.a

________________________________

Jesen u mom kraju 

Jesen... Jesen je za mene ujedno najljepše i najtužnije godišnje doba. Dvije suprotnosti rana i kasna jesen. Najljepša zbog boja, samo lišće može biti crveno, narančasto, zeleno, smeđe, žuto... Kad tome pridodamo ljubičasto grožđe, plavo nebo, sive oblake, šarene duge nakon kiša dobijemo pravo šarenilo boja. Svaki dan je borba između sunca, oblaka i vjetra. Pri toj borbi stvaraju prekrasne prizore, zar nije prelijepo kad vidite kako se sunce probija kroz oblake. Oblaci ga prekrivaju, ali ono se opet nekako probije, a tek oni zalasci sunca iza naših planina. Kasnije kad sunca više ne bude, kiše i vjetrovi kidaju grane. Drveće plače za svojim lišćem i granama. Sve polako umire, ptice selice odlaze, više nema onog prekrasnog pjeva ptica. Tek se pokoja ptičica odvaži u potragu za hranom pa je vjetar bije, valja i slama, a ona se opire. To je taj tužni dio. Ali svaki put, iznova, znamo da će opet doći to crveno lišće, te bitke sunca i oblaka, ti prekrasni zalasci, i to nas čini sretnima.

Pere Šumanović VII.c

________________________________

Jesen u mom kraju  

Svako godišnje doba lepo je na svoj način. Posle toplog leta stigla je i hladnija jesen, puna svojih čari. Stigla je jesen u moj kraj pa i u moju ulicu. Moj ulica je kratka i nema puno drveća, ali se ipak vidi da je stigla jesen. Svuda je lišće crvenih, narandžastih i zlatnih boja. Bašte su pune zrelih plodova i ljudi i beru da bi ih imali preko zime. Ljudi užurbano rade u celoj ulici. Većinom donose drva, jer dolazi hladno vreme i dimnjaci se već dime.

Vredne komšinice sakupljaju darove jeseni i svaki dan sa pijace donose pune džakove zrelog povrća i voća. Tako, kada se uđe u moju ulicu oseti se miris vrednih domaćica. Od mirisa pekmeza, pa sve do mirisa ajvara. Na kraju moje ulice živi jedan stari deka koji danima peče rakiju, i moram priznati da mi se taj miris ne dopada. Deca u mojoj ulici uživaju na svoj način u lepotama jeseni. Skupljamo otpale orahe i trudimo se da što više ugrabimo dane za igranje. Moja sestra sa sela mi je mnogo lepše opisala jesen u njenom kraju, jer ljudi tamo mnogo užurbanije rade. Skupljaju kukuruz, beru grožđe, oru zemlju i seju pšenicu.

Jesen je plodna, zlatna, kišovita i prohladna i ceo moj kraj i ulicu je podsetila na to da uskoro dolazi zima.