Mama volim te

Pijem kafu s mamom... rijetko to činim, jer obično ćutimo cijelo vrijeme... čemu onda ta zajednička kafa...

Iznenađenje!!! počinjemo razgovor, brine za moj faks, brine je moja reakcija zbog obnove (teško sam to podnijela), tješi me, čini to prvi put, kaže biće to dobro, nebrini, obnavljaš godinu pa šta, ni prva ni posljednja... "Džaba ti diploma ako ćešs poslije dane kod doktora provoditi..."

Ponovo osjećam onaj odnos majka - kćerka, nedostajalo mi je to, pravim nam drugu kafu, primjećujem i njenu radost zbog novonastalog odnosa... iznenada me pitaš za Aldina, koliko smo zajedno, kako nam je, kad će ga upoznati...

S vidnom srećom joj govorim kako smo zajedno sedam mjeseci ali neka četiri u pravoj vezi... kako nam je ni sama ne znam, čudi te to... a vjerovatno ga nećeš upoznati nije to ozbiljna veza mama...

Objašnjavaš mi kako su prije veze bile drugačije i da su djevojke smatrale da će se udati za momka sa kojim su... da mama ali ako je djevojka zaljubljena u momka, ako smatra da bi ga mogla voljeti i biti snjim čitav život...

Kao grom iz vedra neba upita: - Postoji neko osim Aldina, zbog toga misliš da nije ozbiljno sa njim?"... nervozno joj govorim de bona šta ti je, nema nikog drugog, skrećem pogled od nje jer je lažem...

Ništa više nije rekla na tu temu... očigledno da mi nije povjerovala.... dođavola kad loše lažem!!!

U tom trenutku počela je serija koju obje gledamo... nije mi se gledala u tom trenutku, ustala sam i krenula prema vratima, a onda se vratila i snazno zagrlila mamu... "volim te" rekla sam u sebi.... tu riječ ne znam reći naglas...