Moja bajka

Nakon svih tih događaja u njenoj lijepoj zemlji, baba Ane se probudila ispod starog kontejnera i krene do mojih vrata. Pozvoni, ja se ustanem i promrmljam:

– Ovo je baba za boce – i na brzinu iznesem joj nakupljene plastične boce i boculjke, istresem u njezinu vreću. Ona po običaju kaza: Bog ti do'zdravja... fala vam; trebali vam iznijet smeće...
– Ne... falaaa... - odgovorim joj ja, a zadah znoja, muke, godina, smeća, topline, jada i tuge, ostane u mom srcu. Ode baba Ane i nastavi se kretati za Suncem, od kontejnera do kontejnera. Dug je to hod, a miris hrane je natjera da zastane pored jednog restorančića; iza njega sakupljali se ostatci hrane koji su bačeni u smeće. Uzme nešto kruha, starih konzervi, voća, sjedne na obližnju klupu, najede se, i nije čekala ni momenta, nego odmah krene za Suncem. Hodala je i hodala ulicama grada i odjednom vidje čovjećicu kako s nekakvim bojama šara po platnu. Ona je bila slikarica, a baba Ane to nije znala... Približi joj se i sjedne do njenog stočića, pogleda prema platnu da vidi što to ona zapravo radi....!? Gospođa je pogleda, blago se smiješeći i nastavi sa slikanjem. Vidjela ja kako je pomoću nekog manjeg drveta prenosi boju na platno. I svaki put bi slika na platnu bila sve ljepša i ljepša. I bilo je to pravo čudo od slike, jer je ona naslikala restoran ispred kojeg je sjedilo mnoštvo ljudi, i svaki najmanji detalj je bio na slici; od jastoga na tanjurima, prstaca, odrezaka, torta i sladoleda, užurbanih konobara s leptir mašnama, ali tada uoči jednu ženu kako jede iza kontejnera!? Učini joj se poznata!? Sve u svemu, slika joj se jako svidjela, ali je nije mogla ponijeti sa sobom; no...zarezala joj se u pamćenje! Polagano se udaljavala od čovječice, i prisjeti se kako mora ići za Suncem jer uskoro zalazi...

Htjede požuriti, ali osjeti umor... pa laganije krene, natuče na glavu negda bijelim platneni šeširić, vukući prepune crne vreće boca i boculjaka. I tako je hodala i hodala i hodala; i zastane kod hotela ispred kojeg je bilo puno, puno automobila, ali onijeh bogataškijeh, ali niđe nije bilo vlasnika!? Ulaz u taj hotel je bio veličanstven. Čovjek u uniformi, sa zlatnim pucama i bijelim rukavicama, a naklonio bi se svakom tko bi ušao u hotel otvarajući vrata. Prođe tu neka gospođa za velikim naočalama i crnim šeširom, i masa ljudi što su bljeskali i slikali je gurajući se oko nje, a baba se nekako prošulja i krene za ljudima koju su se motali uokolo. Neki su sjedali u ogromnim foteljama pa pili iz visokih, elegantnih čaša s malim suncobrančićima, što je nemalo iznenadi!? Tad se naglo zaustavi se kod grupice ljudi koji su promatrali sliku na zidu otvorenih usta i divili se!

Na zidu je visila slika; da! Ni manje ni više nego ona koju je čovječica nacrtala!?

– Odakle... se za'boga se stvorila tu!? – začudi se. Kada je malo bolje pogledala učini joj se kako je vidjela nešto savršeno. Trenutak ukraden od Sunca; slobodan od Zemlje, tamnila, težine, nema otpora zraka, samo... neki mirni fluid, i jedna lagana čista kanta jezdi prema staroj ženi prepuna nade...

– Bože dragi – pomisli ona – maaa... sve je moguće!

Svi ljudi su šutjeli, nitko ništa nije pričao... samo su gledali. Da, to je bila ona; baba Ane!

– Pravo blago, najskupocjenija i najljepša slika na svijetu! – smiješeći se reče tiho.

Tako su prolazile i prolazile skupine ljudi, a baba je samo stala i gledala u sliku, pa se odjednom trgne, jer ju je dvoje robusnijeh krupnijeh muškijeh i crnijem odjelima guralo prema vani. Uzdahne, i sjeti se kako da bi trebala poći dalje po uskijem uličicama obići sve kante...

Već je po mrak i više nije bilo Sunca. Ane osjeti pospanost; razmišljala je neko vrijeme kako će ispripoviđet čudnu bajku svojim unucima. Legne ispod kontejnera i slatko zaspi...

_________________________________

Moja bajka

Jednom davno, pre mnogo godina u dalekom kraljevstvu živeli su kralj i kraljica. Nakon dugo godina čekanja želja im se ispunila i postali su roditelji dve prelepe bliznakinje. Devojčice, iako su rođene istog dana mnogo su se razlikovale. Jedna je bila skromna i dobra, dok je druga bila sebična, zla i pohlepna.

Rasle su u prelepom dvorcu okružene ljubavlju. Jednog dana kralj i kraljica su umrli, a kraljevstvo ostalo bez vladara. Došao je red da ćerke, koje su odrasle, preuzmu kraljevstvo. Nažalost zla ćerka je želela da vlast preuzme samo za sebe. Otišla je kod veštice, koja je živela duboko u šumi, da je zamoli da joj pomogne da se reši sestre. Veštica je zlim činima uspavala dobru princezu i pod okriljem noći je odvela u šumu, u skrivenu pećinu, koju je čuvao strašni zmaj.

Ta vest se pročula među šumskim životinjama, koje su to prepričavale po celom kraljevstvu. Svi su bili tužni, ali nisu smeli da se suprotstave zloj princezi. Vest o zarobljenoj princezi stigla je i do susednog kraljevstva i mladog princa. Princ je rešio da ode do šume u susednom kraljevstvu, da pronađe zlog zmaja i oslobodi dobru princezu i vrati je nazad u kraljevstvo.

Kada je videla njen povratak zla sestra je počela da plače i molila je za oproštaj. Svi stanovnici kraljevstva su želeli da je proteraju daleko u šumu, ali se njena sestra sažalila i sve joj oprostila. Dobra princeza se venčala sa hrabrim princem i živeli su srećni još dugo godina.

Sestra se pokajala zbog svojih postupaka i više nije bila zla. Ljubav, hrabrost i dobrota pobede i nadjačaju svako zlo.

Nina Popović IV-3

________________________________

Moja bajka

Jednom davno živio je kralj sa princezom koju je čuvao kao najdragocjenije blago. Živjeli su u dvorcu. Mogla se oženiti samo onim koji se može popeti do najvećeg tobogana i ubiti zmaja. U selu pokraj dvorca, živio je mladić koji je volio pomagati drugima, a i on sam je volio princezu. Jedne noći, kad su svi čvrsto spavali, mladić je promatrao dvorac. Odjednom se pojavila vila i rekla: Dragi mladiću pomogao si mnogima pa ti darujem oklop, mač i snagu kako bi stigao do princeze! Sutradan se mladić penjao do najvećeg tobogana. Nije mu bilo lako, ali je imao snagu. Uspio je doći. Pokraj tobogana ga je čekao divovski zmaj koji je rigao vatru! Uzeo je mač i počeo se boriti. Bilo je tu svega: borbe, krvi i ožiljaka. Na kraju mu je mladić odrubio glavu. Stigao je do princeze i zaprosio je. Princeza je pristala isto kao i kralj jer je mladić prošao ispit. Ubrzo su se vjenčali. Mladić je postao princ i živio s princezom do kraja života.

________________________________

Moja bajka

Jednom davno živio je kralj sa svojom kćeri, princezom. Princeza je imala malog zmaja. Svakim bi se danom zajedno spuštali niz kraljevski tobogan. Princeza je na lijevoj nozi imala madež u obliku srca. Vila bi svakim danom letjela prostranim hodnikom. Svi su bili sretni, no princeza je bila tužna. Rasla je i rasla, dok nije postala odrasla djevojka. U šumi je bila vila koja je činila zlo. Princeza je znala da je u šumi ta vila. Tako je vila jednog sunčanog dana sve pokvarila. Došla je u dvorac i zarobila princezu, kralja zaledila, a vilu uspavala. Krenula je prema vratima sa princezom, no tu se pojavio kraljević Edgard. Spasio je princezu i odlučio se oženiti njome. Princ i princeza za devet mjeseci dobili su blizanke, Ledi i Hedi. Svi su sretno živjeli.

________________________________

Moja bajka

Jednog dana bio jedan bogataš. Napokon je postao kralj. Imao je kćer proglašenu princezom. Došla je noć i svi su otišli spavati. U ponoć se pojavila nekakva buka. To je bio nekakav zlobni zmaj. Kralj je pozvao sve vitezove u napad. Došla je vila i rekla: Vitezovi ti ništa ne služe. Treba ti snažan i jak kraljević. Vila upotrijebi štapić i pretvori čovjeka u kraljevića. Kraljević se spusti niz tobogan i ubije zmaja. Bio je proglašen najboljim kraljem. I svi su bili sretni.

________________________________

Moja bajka

Bilo je to davno doba kada su živjeli kraljevi. Jedan je kralj morao spasiti princezu koja je bila mala i zaključana u velikom dvorcu. U dvorcu je bio jedan zmaj. Kada je kralj spašavao princezu, pojavio se pred njim zmaj, a pored njega bila je vila koja je začarala zmaja da bude vezan. Kada je kralj spasio princezu, u dvorištu joj je složio tobogan. Kad je princeza postala velika , nitko se nije spuštao s tobogana kojeg je kralj napravio s ljubavlju.

_________________________________

Moja bajka

Jednom davno u nekom starom dvorcu živio je jedan kralj. Imao je ženu (kraljicu), a zajedno su imali malu princezu. Jednog dana princeza je otišla na igralište. Spustila se niz tobogan i pojavio se zmaj. Princeza se strašno uplašila, a zmaj joj je rekao: Nemoj se bojati, ja sam dobar zmaj i rado bih te odveo kući. Princeza mu je to dozvolila. Pao je mrak i princeza si je umislila da postane prava kraljica na zmaju. Kad je to čula dvorska vila odmah joj je učinila uslugu. I od onda pa nadalje princeza je postala kraljica na zmaju.