Moja domovina Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina je kao majka koja ima mnoštvo djece. Ni sama već ne zna koliko, ali zna da ih voli sve podjednako. Majka primi svoju djecu u naručje i čvrsto ih drži. Majka je Bosna i Hercegovina. Njena djeca su: Srbi, Hrvati, Jevreji. Romi i drugi koji Bosnu smatraju svojom otadžbinom i svojom majkom. Bosanci i Hercegovci treba da žive u lijepim međusobnim odnosima i gdje god bili da se vole i poštuju. Deset kantona predstavlja deset djelova BiH, a opet jednu cijelinu. Bosna i Hercegovina je kao živo biće koje ima sve djelove svoga tijela. Glava, trup, ruke i noge, a sve to opet čini jednu cijelinu. A cjelina ne može funkcionisati bez svojih djelova. Baš tako ni BiH ne može funkiconisati bez svojih kantona, a kantoni ne mogu opstati bez svojih Bosanaca i Hercegovaca. Sve to nas opet navodi na pomisao kako i mi da bi opstali, moramo poštovati i uvažavati jedni druge. Bošnjaci, Srbi, Hrvati i ostali imaju sličnosti i razlike u razvoju jezika i kulture. Bosnu i Hercegovinu krasi kulturna, jezička i religijska šarolikost. U našoj domovini postoji više religija: islam (Bošnjaci), kršćanstvo (Hrvati), pravoslavje (Srbi), judeizam (Jevreji) i drugi. A ono što je obilježilo našu domovinu je takođe i to da se u Bosni i Hercegovini koriste dva pisma: latinica i ćirilica. Bez obzira na sve razlike, Bosanci i Hcrccgovci žive u međusobnom poštivanju i uvažavanju bogastva različitosti. Odnosno, žive u međusobnoj toleranciji. Ona se temelji na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja. Biti tolerantan znači biti slobodan i čvrsto sc držati svojih uvjerenja, Bosanci i Hcrccgovci to znaju. Tako da oni moraju prihvatiti da su ljudska bića prirodno različita u svojim religijskim vjerovanjima i ubjeđenjima, govoru, ponašanju i vrijednostima. Bosanci i Hercegovci imaju pravo živjeti u mim i biti baš onakvi kakvi jesu bez ikakve diskriminacije. Odlomak našeg poznatog pisca Meše Selimovića najbolje svejdoci o tome kakvi su to ljudi Bosanci i Hcrccgovci:

Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršenjiji ljudi na svijetu, ni s kim se historija nije tako pošalila kao sa Bosnom... Zar smo mi slučajno tako pretjerano meki i surovi, raznježeni i tvrdi? Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav kao jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zašto? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti.

___________________________________

Moja domovina Bosna i Hercegovina

Svaki put kad kroz prozor pogledam, i vidim svoj grad, sve više shvaćam koliko mi je drag. Ali, još mi je više draga moja domovina Bosna i Hercegovina. Kad shvatim koliko je puta bila rušena, vrijeđana, uništavana i spaljivana, a opet je ostala ponosna, čista i sama po sebi posebna, još je više volim, još više živim za nju, za život u njoj. Ona možda nema neke ogromne parkove, velika mora, mnoštvo fabrika i ostale stvari koje neke strane zemlje imaju, ali ima nas Bosance i Hercegovce koji vole i čuvaju njene poklone nama. Ima svoje čaršije, bravadžiluke, kujundžiluke, svoje ćuprije i beristane, svoje znamenitosti koje su važnije od vožnje ringišpilom u nekom ogromnom lunaparku. Ima šume, polja, rijeke, planine i doline u čijoj se blizini živi zdravije, ugodnije i sretnije nego u blizini zagušljivih fabrika čiji dim i otrovi uništavaju prirodu i njene ljepote. Bosna i Hercegovina mi je dala zdrav život, dom i veselje, dala mi je ljubav i mnoga prava. I zato ne postoji razlog zašto je ne bih voljela i čuvala. Kad se sjetim priča o ratu, suze mi počnu kliziti niz lice. 

Tužna sam zbog sudbine šehida i palih boraca koji su se trudili zaštititi zemlju i omogućiti nama bolji život. Hvala im za moju slobodu, za slobodu mojih drugova i sve djece ove zemlje. Znam da su oni bili najplemenitiji i najhrabriji ljudi. Nama su dali mogućnosti da nastavimo gdje su oni stali. Neki zli i sebični ljudi su pokušali uništiti našu zemlju, ljudi koji su iz čista mira ubijali bespomoćne Bosance i Hercegovce želeći im preoteti sve! Ali nisu znali, iako su im oduzeli život, spalili domove, nisu im mogli oduzeti ljubav prema domovini. I po tome su nezaboravni i besmrtni sjećanju pravog čovjeka, a ljubav je smisao života, život je ljubav i bez ljubavi nema života. Rijeke su bile krvave, a borci su se sa posljednjim trzajem tijela borili da spasu domovinu od zla. I tako uz njihovu pomoć BiH je uspjela pobijediti i ponovo oživjeti. Svaki dan zahvaljujem na životu, tim borcima i zemlji, jer da nije bilo njih ja možda ne bih bila ni rođena, a ovaj literarni rad koji pišem nikad ne bi bio napisan. Dok himnu nijemo slušam srce mi poigrava. Sjetim se lijepih trenutaka u svom životu, igre na livadama, šetanja čaršijom i mnogih drugih stvari. I zato neka svi znaju moja domovina je Bosna i Hercegovina, zauvijek ću je voljeti, čuvati i u njoj živjeti. Ako i ne budem živjela u njoj, moje će srce, i moje misli zauvijek pripadati njoj. Pa neka se nadmeću proljeće i zima, neka prkosi kiša suncu, ipak ono najljepše sija u mojoj Bosni, Bosni ponosnoj. I zato kažem: - Volim te Bosno i Hercegovino, moja draga domovino!