Moja draga Bosna i Hercegovina

Riječ Bosna za mene ima posebno značenje. Zemlja u kojoj sam rođena, u kojoj živim i u kojoj ću umrijeti.

To je, možda, mala država u jugoistočnom dijelu Evrope, ali nju čine velikom hrabra i poštena srca njenih ponosnih stanovnika. Kroz nju su prošle mnoge kulture i mnogi običaji, od Istoka do Zapada, mnogi su narodi u njoj se: bunili, mirili, voljeli i ubijali, ali ona je na kraju postajala jača. Svoju slobodu je plaćala krvlju, ali rijetko kad je bila slobodna. Mnogi ratovi su potresali Bosnu, a djeca i nevini stanovnici su plaćali tuđe greške svojim životima. Sigurna sam u jednu stvar da život u Bosni nije lahak, ali je toliko sladak da ljudi nikada neće prestati živjeti u njoj. Ona nam je ostavljena u amanet i mi ćemo je braniti od svakog zla svojom krvlju i životima. I danas ćete čuti kako ljudi žele otići i započeti život negdje drugo, to samo govore oni koji se ne znaju boriti. Život je teška borba i oni koji se ne zanju boriti nisu nam ni potrebni jer ovdje smo svoji na svome, ali tamo negdje... nisam sigurna.

Našoj Bosni mnogi su pokušali uzeti ljepotu i dušu, ali nisu uspjeli - nismo im dali niti ćemo dati. Sva ta zelena brda, opasne i nemirne rijeke i zagonetne planine, prosto unose mir u srca ljudi što žive, a i u ona srca što tek dolaze. Sva loša vremena su za nama, samo treba koračati naprijed u nove pobjede. U Bosni i Hercegovini žive ljudi različitih vjeroispovijesti i običaja. Opet svi živimo svi zajedno u srcu naše Bosne. Nikad nećemo zaboraviti šta je bilo, ali idemo dalje ponosno. Na mladima svijet ostaje, tako kažu. Ako je tako, mi mladi ćemo, uzdignutih glava, iznijeti Bosnu i njen ponos na svojim leđima.

Ovdje sam rođena i ovdje ću umrijeti, u to sam sigurna. Kad god čujem to veličanstveno ime, BOSNA, odmah se sjetim da DOMOVINA nije riječ koju mogu izbrisati kiše i vrijeme.

DOMOVINA - to se srcem izgovara i onda kada usne zanijeme.

Napisala Nejra Kadrić

__________________________________

Moja draga Bosna i Hercegovina

Moja draga Bosna i Hercegovina je mala, ali veoma lijepa zemlja.U njoj se sudaraju Istok i Zapad i spajaju različite kulture i običaji.

Da li zbog svoje ljepote ili različitosti koje samo ona ima, svi su je željeli osvojiti.

Zbog toga Bosna ima veoma burnu prošlost. U svojoj historiji ona je više bila okupirana nego slobodna. Mnogi vladari su željeli bar parče naše zemlje, vladari su se smjenjivali od Rimljana do Austrougara, a Bosna kao kraljica uvijek je gordo i uspravno stajala i svaki put se odupirala najezdi neprijatelja, koji su željeli pokoriti Bosnu, a njen narod pretvoriti u robove.

Bosanskohercegovački narod je uspio da odoli svakom iskušenju i sačuva svoj mir, jezik i kulturu. Svoju slobodu Bosna i Hercegovina je uvijek plaćala krvlju. Mnogo ljudi se borilo za slobodu svoje domovine, neki, nažalost, nisu više ovdje među nama, ali mi ćemo ih uvijek pamtiti po njihovoj hrabrosti, žrtvi i njihovoj ljubavi prema domovini.

I zbog toga mi ne smijemo dozvoliti da se zaboravi prošlost.

Moramo braniti i voljeti svoju domovinu jer nigdje drugo nema ovakvih planina, nigdje noću zvijezde nemaju takav sjaj i godišnja doba nisu ovakva...

Zapamti, nikome preci u amanet nisu ostavili ovakvu ljepotu, kao što su nama ostavili naši.

I kada te neko sa prezirom upita ko je ta Bosna, gdje je ta Bosna? Ti mu sa ponosom reci:

Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna od sna

Napisala Ilma Dizdarević

__________________________________

Moja draga Bosna i Hercegovina

Da te volim duša zna, draga moja BiH. Ispod behar gradova huče Bosna i Neretva.

Bosna, mala država u jugoistočnoj Evropi, na zapadnom dijelu Balkanskog poluotoka, lijepa i bogata, na neki način srce Balkana, oduvijek je važila za mjesto na kojem se Istok i Zapad sudaraju. Samim tim, njena bogata historija iznjedrila je različite običaje i kulture.

Upravo te različitosti kojima obiluje, i koje je čine unikatnom uzrok su što je Bosna rijetko bila slobodna zemlja, a slobodu je uvijek plaćala krvlju. Ovdje su se uvijek vodili ratovi, a djeca Bosne tuđe greške plaćala su svojim životima. Život u njoj nikada nije bio lahak, ali ljudi su živjeli, žive i živjet će. Naši preci ostavili su nam u amanet ovu zemlju da je čuvamo i cijenimo, branimo od onih koji joj žele zlo. Ne smijemo to nikada zaboraviti!

Često se pitam zašto ljudi cijene i žele nešto tuđe, a svoje ne?! Mnogi su napustili ovu zemlju zato što su bili primorani, ali mnogi i sada žele da odu, da počnu život negdje daleko. Istina je da ništa nije onako kako smo zamišljali, ali život je borba. Mi se moramo ponovo boriti. Možda je lakše, a možda teže nego prije. Svejedno, i u toj tegobnoj borbi ima nešto lijepo. Naši smo i na svome. Tamo daleko život je možda lakši i ljepši, ali da li je i sretniji? Ne možemo ponijeti sve nama drago.

Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijati k'o što vas ovo grije, –
Gorki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...

Bosno moja poharana, harali su po tebi mnogi, ali da te unište nisu mogli. Pokušali su ti uzeti ljpotu, ali to je, hvala Bogu, bio samo pokušaj. Mi još uvijek živimo među ovim našim zelenim brdima, dolinama, opasani nemirnim rijekama, mi Bosanci i Hercegovci, Različitih vjeroispovijesti, običaja, uvjerenja. Opet zajedno, kao i prije mnogo godina u zemlji koja ima dušu, koja ima srce. Srce Bosne su njena djeca. Oni koji rade i bore se za život, za bolje sutra. U prošlosti griješili jesmo, oprostili jesmo, ali zaboravili nismo, i ne možemo, nikada.

Crni oblaci nad Bosnom nisu se potpuno razišli, ostalo ih je još, i dalje je tmurno. Koliko će prekrivati naše nebo ne znamo, ali znamo da poslije svake kiše dolazi sunce. Mladost ove zemlje mora biti vjetar koji će otpuhati oblake i dočekati zrake sunca. Nakon dosta vremena svjetlo će i ovdje zasjati, a Bosna će okupana njime zablistati. Mi smo ovdje rođeni, i samo ovdje pripadamo, i zato uvijek s ponosom trebamo reći da je Bosna jedna, jedina, naša domovina.

Napisala Amila Smajić