Opis pejzaža

Ispričaću vam priču o tome gdje sam prvi put osjetila miris drveća, svježinu vode i ljepotu prirode. Nije mi to bio prvi put da posmatram prirodu, ali je doživljaj bio tako snažan, da sam se odmah sjetila svih onih stihova i proze napisanih o prirodi. Ukratko, ostala sam bez daha.

Pogledom sam prelazila sa kamenja na crnogorično drveće, sa drveća na riječicu, sa riječice na planine, htjela sam sve vidjeti i obuhvatiti pogledom. Ali ipak mi se pogled zalijepio za pet crnogoričnih stabala okruženih vodom. Stajali su jedno uz drugo i čuvali se, baš kao prava braća. Svjetlucale su te iglice, obasjane suncem, još vlažne od sinoćnje kiše. Ogledali su se u bistroj riječici i kao da su promatrali jesu li sva peterica tu, na okupu. A u plićaku riječice su se kupali kamenčići, dok su veliki pazili na manje. Ponegdje je rasla gusta trava, kao perzijski ćilim. Ovo mjesto nije izgledalo kao da je zemaljsko, a od ljudskih ruku su ga čuvale velike planine. Mogla sam posmatrati ovo mjesto još dugo vremena. Ali nisam. Ubrzo se mrak omotao oko cijelog prizora, a to mi je bio znak da je vrijeme da idem, da ne pokvarim slogu. Tad sam se stvarno uvjerila da je priroda umjetnica kakvoj nema ravne.