Proljeće u voćnjaku

U sumrak jedne ljetne večeri zatvorila sam konje u staju, bacila im malo sijena i donijela svježe vode. Otišla sam u sobu okupati se i urediti za večeru, te sišla pozdraviti svoje. Imala sam svega nepunih deset godina i živjela sam na velikom imanju s obitelji, imali smo ergelu konja i bila sam jako vezana za te ljupke životinje...

Čim bih došla iz škole odmah bi otrčala van i ostatak dana pomagala i brinula se s ocem o konjima. Bilo je to moje maleno carstvo, skromno ali meni najdraže... Jednog zimskog dana tata je svima objavio vrlo tužnu vijest; imanje je prodano nekom velikašu a tata je dobio posao u nekoj velikoj firmi, selili smo se u grad i to me jako pogodilo. Krenula sam u novu školu, a gradska djeca su me ismijavala i tukla. Živjeli smo u velikom, „plastičnom" stanu s pogledom na grad i tek jednom malom terasom. Noćima sam plakala, a preko dana bih na lice stavljala masku sreće i zadovoljstva, bila sam tako daleko od sretnog djeteta... Žudila sam za prirodom, konjima, prijateljima, slobodom... Polako vrijeme je prolazilo i na svoj osamnaesti rođendan od bake sam dobila malenu kučicu uz potok malo niže od njene kuće, zapravo bila je to tek malena kolibica na selu u kojoj su se djeca prije igrala... Bio mi je to najdraži poklon. Završila sam školu i zaposlila se u knjižnici, obožavala sam knjige. Malo pomalo počela sam uređivati tu kućicu, istina tada mi se to činilo nemoguće no morala sam se maknuti iz grada, gušio me... Uz mnogo truda uskoro je ta mala i trošna kolibica postala ugodno mjesto za stanovanje. Imala sam posao koji sam volila i ono najvažnije, imala sam svoj mir... Probudio me cvrkut ptica i jedna sunčeva zraka koja mi je nježno milovala lice, nasmiješila sam se i ustala...

Držeći šalicu svježe kave koja je mamila mirisom izašla sam u dvorište. Voćke su se budile, cvijeće je širilo svoje pupoljke i naklanjalo se suncu, ptičice su veselo skakutale s grane na granu, a potok žuborio nestašnim glasom pjevušeći najljepšu melodiju u mom životu. Na kraju mog vrta bezbrižno su trčali moji najveći ljubimci, konji... Duboko sam udahnula nastojeći upiti sve mirise koji me čine sretnom, te nastojeći zapamtiti sliku koja me činila potpunom i koja me svakodnevno uveseljavala. Ispunio mi se najveći san; imala sam oko sebe sve što volim,neopisivu toplinu i sreću... Otišla sam u kuću i nacrtala sliku koja me činila sretnom; koja je budila svaki djelić mog carstva... Proljeće u mom voćnjaku i zauvijek, duboko u mom srcu.