Prvo jesenje jutro u mom kraju

Tup, tup, tup...Čuo se čudan zvuk. Činio se čak pomalo zastrašujuć, ali ipak sam se osjećala sigurno; kao da me nešto štiti od svog tog udaranja i zavijanja koje se čulo. U jednom trenutku osjećala sam se kao da padam... Trznula sam se i osvrnula oko sebe. To je bio samo san, a onaj štit je bio prekrivač.

Ustala sam. Bilo je prohladno, ne hladno kao što inače bude zimi, ali ne toplo kao što biva ljeti. Pogledala sam u pravcu prozora. Niz njega su curile kapi kiše. Shvatila sam da je onaj čudni zvuk bilo udaranje kiše po prozoru, kiša se slijevala kap po kap kao neka gospođa – nigdje nije žurila. Lagano je klizila bez imalo volje da ubrza ili što prije završi. Činilo se kao da „vodena gospođa" ustvari želi ostati tu cijeli dan. Malo sam otvorila prozor. Sada je udaranje bilo snažnije, a moje obraze je poljubio hladni povjetarac. Šuštio je kroz obližnje krošnje drveća, kao da pozdravlja prolaznike uz ples i pomalo tužnu melodiju. Sveukupan prizor je bio tako očaravajuć da sam i ja poželjela biti dio tog nesvakidašnjeg rituala koji izvodi priroda, barem na tren. U toj ogromnoj želji da vidim još, otrčala sam napolje obukavši na sebe malo topliju odjeću. Sve krošnje i listovi drveća su bili šarenoliki, širio se miris jutarnje rose i mokre trave koji me je nježno opijao. Sve je bilo okupano, čak i svaki najmanji djelić crne zemlje. Sve oko mene je obavio crvenkastosmeđi, pa čak i žućkasti pokrivač. Lišće je lepršalo na sve strane, izvodeći svoju koreografiju i ne obraćajući pažnju na slučajne prolaznike. Digla sam pogled u nebo. Činilo se tužno, kao da je ustvari kiša samo odraz njegovih suza. Obavio ga je tmurni omotač sivila. Iako je odavalo tugu, savršeno se uklopilo u ostatak pejzaža, u ostalu priču. Upotpunilo je cijeli dojam.

U svom ovom čudu izgubila sam pojam o vremenu. Bilo je već vrijeme za odlazak kući. I dalje zadivljena predstavom koju je priroda priredila, uputila sam se nazad. Još uvijek sam posmatrala taj savršeni sklad i harmoniju okoline. Jedna pomisao mi je pala na pamet: - Prvo jesenje jutro!

Kajtaz Mia I2