U susret proleću

Buđenje prirode počinje cvrkutom ptica i cvjetanjem cvijeća.

Prvo što se čuje je cvrkut ptica ispod mog prozora. Kao da se došaptavaju: - Stiglo je prolece!. Žurim da porastem, žurim da stignem u školu. Pomalo smo se uspavale škola i ja, zbog ove duge i hladne zime. Bljesak svjetlosti nas je trgnuo i pokrenuo u susret npoleću. Djećiji zvonki glasovi su odzvanjali u školskom dvorištu. Rijeka djece se slijevala u razred. Odjednom, sa zvonom je nestao tajac, tišina. Samo je blještavo sunce titralo po učionici, a cvrkut ptica je remetio tišinu.

Miris proljeća je dopirao do svakog učenika i izmamljivao mu osmijeh na lice. Cvjetne latice su opkolile školu i tako je bljesnula u svojoj ljepoti i raskoši. Kao gizdava ljepotica dostojanstveno je dočekala proljeće.

_________________________________

U susret proleću

Sunce je sa željom da utopli moj grad razgrnulo svojim zlatnim rukama umorne oblake.

Proleće je najzad našlo izlaz iz hladnog snežnog lavirinta. Došli su topliji dani i sunce je počelo da se osmehuje, proleće je oživelo parkove mog grada po kojom visibabom. Ogolelo drveće širi ruke u susret proleću. Dobrodošlicu poželeće i trava, koja je ogrnula zeleni ogrtač i raširila se kao najblistavija reka. Lepotu ovih prvih sunčanih dana krase deca čija vesela graja odzvanja i najmanjim sokacima moga grada. Proleće je hrabro poput viteza, a priroda postaje princeza koju postepeno osvaja. Uskoro će zavladati najlepše boje, a naše okruženje postaće najživopisnija umetnička slika. Žurimo u susret proleću, trčimo u zagrljaj suncu, a kišu ostavljamo da plače za nama. Proleće je donelo sjaj i lepotu mome gradu i ohrabrilo biljke i ljude da se suprostave pohlepnoj zimi.

Zamoliću ptice da se vrate u naše krajeve, prvo cveće da ponosno digne svoje glave, a da nas ljude sa osmehom na licu dočekamo proleće.

Autor Sanela Singurilović