Zimsko veče

Kao apokalipska zima djeluje na moj grad. Na ulicama je pusto, žamor djece se ne čuje, tek poneki čovjek se pojavi odnekud i brzim hodom kao da bježi svome domu od zimske večeri.

Slojevito, je glavna riječ kad je zima i oblačenje u pitanju. Toplo mi je iako kako pada noć temperatura ide u minus. Hodam i znam šta mi nedostaje da bih potpuno uživao. Škripa snijega je ono što sam oduvijek volio, što je umirivalo mene i moje mislu u dugim šetnjama. Nikako ne volim zimu bez snijega i ljeto bez mora. U parku u kojem je inače mnogo zaljubljenih parova zima je zavladala, ogolila drveće, ohladila klupe i donijela turobnu atmosferu.

Vraćam se poslije duge šetnje u kuću, kao mačka se sklupim ispred peći. Mnogo vremena moja porodica zimi provodi zajedno i zato je i atmosfera napetija. Više se družimo i više se svađamo da nam prije prođu zimske noći.

_________________________________

Aleksandar Sergejevič Puškin - Zimsko veče

Bura maglom nebo krije,
vihor snježni fijuče,
to ko zvijer ona zavija
i ko dijete zaplače.
To krov od nje ostarjeli
slamom nama zašumi,
to ko putnik zakašnjeli
u okna nam udari.

Naša stara kolibica tužna,
tamna samo spi.
A što li mi, o starice,
uz okance šutiš ti?
Il od bure zavijanja
umorna si, druže moj,
il vretena tvog zujanja
opio te tihi poj?

Pijmo, dobra drugo naša,
za mladosti moje jad,
pij od boli, gdje je čaša?
Srcu bit će lakše tad.
Poj mi pjesmu kako j' ptica
preko mora živjela.

Poj kako je djevojčica
zorom vodu nosila.
Bura maglom nebo krije,
vihor snježni fijuče,
to ko zvijer ona zavija
i ko dijete zaplače.

Pijmo, dobra drugo naša
za mladosti moje jad,
pij od boli, gdje je čaša?
Srcu bit će lakše tad.