Mato Lovrak - Vlak u snijegu

Na Jabukovcu u Velikom Selu žive tri đaka četvrtog razreda. Zovu se Ljuban, Draga i Pero. Učenike te seoske škole učitelj povede vlakom na izlet u grad. Tamo su, u tiskari zahvalili na besplatnom putu u Zagreb pjesmom, a naposljetku su otišli u zoološki vrt. Međutim, učitelj se u gradu razboli i ostaje u bolnici, a djeca se moraju sama vratiti. Na povratku ih zatekne zimsko nevrijeme i vlak stane pred snježnim nanosom. Zahvaljujući pomoći djece, željezničari oslobađaju vlak.

Kratak sadržaj - Roman Vlak u snijegu (prvotno naslovljen kao Djeca Velikog Sela), napisao je Mato Lovrak 1931. godine kao mladi učitelj. Inspiriran je stvarnim događajima. U sredini velikog sela najveća kuća je škola. Iznutra i nije baš tako lijepa, klupe su tvrde i stare, malo veselja i ljepote joj daju slike dječijih radova koji vise na zidovima. Među njenim brojnim đacima je i troje djece iz zaseoka koji se zove Jabukovac. To su Ljuban, Pero i Draga. Oni idu u četvrti razred, ali Ljuban, Pero i Draga ne razgovaraju još od prvog razreda.

Bilo je to jednog dana kad su se igrali svatova, mladoženja je bio Pero a mladenka je bila Draga. No problem je bio u tome što u svatove nije bio pozvan Ljuban i on se zbog toga naljutio. Zato se baš kad je svadba bila na vrhuncu iz grmlja začulo neko mumljanje a potom je izvirila konjska lobanja. Svi su se prestrašili i nastala je jurnjava i dernjava. Mladoženja je od straha ostavio mladenku i pobjegao, jedino je Draga imala hrabrosti i ostala. Otkrila je Ljubanovu šalu i između njih došlo je do svađe. Ljuban joj je predlagao da izabere drugog mladoženju a ona je baš izabrala njega. Međutim Ljuban pomalo zbunjen odbija njenu ponudu, jer mu je otac rekao da će se ženiti tek kad odsluži vojsku. Draga se tada uvrijedila i prestala snjim razgovarati. I tako Draga, Ljuban i Pero svakodnevno pješače iz Jabukovca u školu. Jednog dana učitelj je predložio dfa organiziraju zadrugu koja se sam brine o radu, rtedu i uspijehu svoje zajednice. Nakon komplikacija okmo izbora domaćina koji će voditi zadrugu i perinog podmićivanja da glasaju za njega ipak je izabran Ljuban. Na kraju prvog važnog sastanka Ljuban je pročitao pismo jednog liječnika iz grada. U pismu se poziovalo školu da dođu razgledati higijensku izložbu. Nakon što su sve sredili odredili su dan putovanja 8 veljače. Putovanje je bilo uzbudljivo, Nada koja je imala najljepši rukopis preko cijelog vagona napisala je "Zadruga Ljubanovac" .  U gradu su se osjećali kao u nekom čudesnom svijetu, nakon higijenske izložbe posjetili su novinarsku tiskaru, tvornicu suhomesnatih proizvoda i tvornicu čokolade. Dok su šetali gradom spustila se prava sniježna mećava, zatim su otišli  u kino. Za vrijeme predstave učitelju je pozlilo pa je odvezen u bolnicu. Tako je zadruga prepuštena sama sebi. Nakon toga su djeca došla na kolodvor i prije nego što su ušli u vlak stiglo je pismo od učitelja s porukom " A vi budite pametni i sad pokažite da ste zadruga i da ćete moći i bez mene kući. Ljubane! ne daj nikome izlaziti iz vagona do našeg sela. Držite se junački". Kad su krenuli kondukter je rekao Ljubanu da bi snijeg mogao zaustaviti vlak pa bi se putovanje moglo oduljiti. Tada je ljuban naredio da svu hranu skupe na jedno mjesto i dsa je ravnomjerno dijele svakom od djece. Oni koji to neće nisu više članovi zadruge.

Bilo je i takvih koji nisu htjeli dati svoju hranu a predvodio ih je Pero. Toj skupini se pridružila i Draga koja se nije dobro osjećala samo zato što je bila još vijek ljuta na Ljubana. U perrinoj grupi došlo je do nesuglasica, jedanse dječak htjeo vratiti zadrugarima ali ovi ga nisu primili tad je vlak naglo stao. Ljuban je svima podijelio jedan obrok hrane a Perina družina je pojela sve što je imala. Strojovođa i ložač otkopčali su lokomotivu s namjerom da probiju sniježni nanos, ali nisu uspjeli, lokomotiva se zabila u snijeg i nije mogla maketi. Vagoni su ostali bez grijanja. Zavladao je strah od smrzavanja, ali dobili su kantu sa žarom gdje su se mogli grijati i straha je nstalo. Ljuban je zadrugu podijelio u tri grupe, koji su naizmjenice rukama i nogama odgrtali snijeg od lokomotive. Neki su članovi jako ozebli pa su ih smještali u vagon koji su nazvali bolesničkim. Iz Prerine grupe se najprije vrati jedan član, pa onda još trojica. Draga se teško razboljela pa je Ljuban otrčao i prenijeo je u bolesnički vagon. Zajedničkim naporom zadrugara i strojovođe lokomotiva je oslobođena i priključena na vagone, koji su se počeli zagrijavati. Nakon svih uzbuđenja zadrugari su jeli i zaspali u toplom vagonu. To je iskoristio Pero , dovukao se do hrane i počeo krasti, usred krađe Ljuban koji se pravio da spava sčepa Peru ali on uspije pobjeći i sakriti se u zahodu. Ljuban potrča za njim izvuče ga iz zahoda i nastade žestoka tučnjava. Pero je iskočio iz vagona i pao u dubok snijeg i zamalo se ugušio, ali Ljuban se smilovao i izvukao ga. Umjesto zahvalnosti Pero ga pokuša izbaciti iz vlaka, ali nije uspio. Ljuban ga opet istuče tako da je ovaj opet molio za milost i oprost. N kraju se ljuban smilovao dao mu jesti i da spava u vagonu s drugim zadrugarima. Nakon toga konačno stigne pomoć iz grada i vlak kreće put Velikog sela. Na željezničkoj postaji zabrinuti roditelji jedva su dočekali svoju djecu. Svi su se sretno vratili a Ljuban, Draga i Pero po prvi put su išli u svoj Jabukovac zajedno u sankama Perina oca koji se prilično rasrdio na svog sina kad je od konduktera čuo da se on odvajajo od ostalih.

Mjesto radnje - Veliko Selo, grad Zagreb, vlak

Vrijeme radnje - zima, 8. veljače

Glavni likovi - Ljuban, Pero i Draga

Njih troje idu u istu školu i u isti razred. Ista cesta vodi ih do škole ali oni često njome ne idu zajedno u školu. Među njima, kao i među svom djecom, ima puno svađe, prepirke, ljubomore i tučnjave.

Ljuban - vođa zadruge "Ljubanovac", ponosan što je domaćin zadruge, brine za zadrugu kao otac, pravedan, na početku romana uplašio je svatove, plemenit, strog, ozbiljan, dobar, hrabar, pametan, domišljat, spretan, dolazi iz siromašne obitelji, marljiv (vrijedan), pošten, voli pomagati drugima, daje savjete, voli šale, uredan, voli čistoću i red, voli lijepo mirisati, voli zvoniti zvonom, živahan, pažljiv, odgovoran, ljubazan, nije pohlepan i osvetoljubiv.

- Ljuban je bio vrlo pošten prema družini. Htio je svima pomoći i davao je svima savjete. (Sanja)

- Ljuban je bio iz jako siromašne obitelji i često su mu se rugali zbog toga. Zvali su ga bogec. On je bio jako marljiv i volio je ići u školu. Zbog svoje dobrote i poštenja postao je domaćinom zadruge. Bio je pravedan i iskren. U vlaku je brinuo za sve zadrugare. Nije htio priznati da je zaljubljen u Dragu. (Lea)

- Ljuban je drag zato što je pomagao Dragi dok je bila bolesna. Naredio je svima da mu daju svoje košulje i da ih namoče hladnom vodom. Bio je pošten pa ga je većina izabrala za domaćina zadruge. Bio je pravi prijatelj jer je drugima davao savjete i volio im je pomoći kao što je pomogao Dragi. Bio je vrijedan, pomogao je izvući vlak iz snijega. (Nika)

- Ljuban je bio odgovoran, brinuo se za svoje zadrugare, da stignu kućama živi i zdravi. Bio je pravedan jer je sakupio hranu i odjeću, podijelio ju da imaju svi jednako. Bio je vrijedan jer se cijelo vrijeme brinuo za svoje bolesne zadrugare i išao sa svojom smjenom razgrtati snijeg. (Karolina)

Pero - lukav, zloban, razmažen, sebičan, dolazi iz bogate obitelji, potkupljiv, neuredan, grub, pravi se važan, želi uvijek biti najbolji u svemu, bahat, podmukao, nepravedan, nekulturan, ljubomoran (zavidan), lijen, voli samo sebe, sin jedinac, neiskren, nema osjećaja za druge, podmeće drugima, osjetljiv, svađalica (svadljiv), voli se tući, kada se potuče moli za milost, ratoboran, kukavica, tužibaba, slabić, ne voli Ljubana, nagovara učenike iz razreda da ga izaberu za domaćina, na kraju se popravio.

- Bio je vrlo tvrdoglav, htio je da uvijek bude najbolji i nije bio dobar prijatelj. (Sanja)

- Perini roditelji bili su bogati pa je Pero cijelo vrijeme mislio da je on bolji od ostalih. Podijelio je učenicima iz razreda slatkiše da ga izaberu za domaćina. Na kraju je imao samo jedan glas jer je glasao sam za sebe. Bio je nepošten, neiskren, mislio je samo na sebe i bio je velika kukavica. (Lea)

- Pero nikada nije bio pošten prijatelj jer je uvijek tražio nešto za uzvrat. Bio je škrt, dok su drugi bili u nevolji nije želio dijeliti svoju hranu. Dok su svi zaspali bio je poput lopova, htio je od drugih uzeti hranu. Pero nije bio dobar dječak, bio je protiv svih, zao i izdajica. (Nika)

- Bio je ljubomoran jer su Ljubana izabrali za domaćina. Bio je nepravedan jer je podijelio zadrugu. Bio je zločest jer je pokušao ukrasti hranu i tukao se sa Ljubanom. (Karolina)

Draga - dobra, lijepa, marljiva, bistra, mudra, pametna, voli učiti, domišljata, sviđa joj se Ljuban ali se ipak ljuti na njega, ne voli Peru, nježna, ima kovrčavu kosu, dobra prijateljica, nagovarala je druge djevojčice iz razreda da ju izaberu za domaćina(cu), osjećajna, uvredljiva, ponekad tvrdoglava, shvatila je važnost prijateljstva i zadruge, ponosna, osjetljiva, preozbiljna za svoje godine, kada vidi da je pogriješila pokušava to ispraviti, bolesna, ozdravilaje, na kraju je shvatila važnost prijateljstva i zajedništva.

- Draga je bila dobra i poslušna djevojčica. Na putu iz grada jako se razboljela. Bila je zaljubljena u Ljubana. (Lea)

- Draga nije bila poputdrugih tako glasna, ona je bila tiha. Nije bila gruba poput Pere već je bila nježna. Na tom putovanju se jako razboljela, bila je blijeda, vrlo slaba i imala je veliku vrućicu. Bila je jako dobra djevojčica. (Nika)

- Draga je bila dobra jer se ipak pridružila zadrugarima i molila Ljubana da joj oprosti što je otišla za Perom. (Karolina)

Sporedni likovi

Kondukter - simpatičan, blag, dobrodušan, pun razumijevanja, vjeruje djeci, pouzdan, jako je zavolio Ljubana, brine se za sve putnike jednako brižno, podržavao je i hvalio marljivost djece

- Kondukter u početku nije bio zadovoljan što će tolika djeca putovati njegovim vlakom ali kad je vidio kako su zadrugari složni promijenio je mišljenje. Jako je zavolio Ljubana. (Lea)

- Kondukter je bio pošten i pravedan. Bio je strog i napravio je reda u vlaku. Bio je odlučan jer je donosio prave odluke u najtežim trenucima. (Nika)

- Kondukter je bio pravedan jer kad su se zadrugari podijelili u dvije grupe, omogućio im je da svaka grupa bude u svom vagonu. Bio je dobar zato što je bolesne zadrugare smjestio u topliji vagon drugog razreda. (Karolina)

Učitelj - pokretač osnivanja zadruge, brižan, dobar, plemenit, voli svoje učenike, poticao je djecu na poštenje i zajedništvo

- Učitelj je bio jako dobar prema djeci koju je učio. U gradu se rabolio i morao je ostati u bolnici. Vjerovao je Ljubanu da će se pobrinuti za zadrugu. (Lea)

- Učitelj je imao puno povjerenja u Ljubana pa je zato i Ljubanu poslao pismo dok njega nema da Ljuban bude glavni. I učitelj se razbolio kao i Draga. (Nika)

Ostali učenici (zadrugari) - dobri, pošteni, marljivi,složni, veseli, na kraju pravi prijatelji u razredu. Bili su vjerni i složni jer su vidjeli da zajedno mogu više. (Karolina)

Najdraži lik

- Meni se od likova u romanu najviše sviđa Pero zato što su drugi čistili snijeg, a on je sjedio. Mislim da je on tu pogriješio. Kad se pridružio ostaloj djeci on je to djelomice ispravio. (Martin)

- Moj najdraži lik je Ljuban. Svidio mi se jer se snašao i organizirao smjene zadrugara za razgrtanje snijega. Svidio mi se i zato što se brinuo za bolesne zadrugare. (Karolina)

- Najviše mi se sviđa Ljuban zato što je bio vođa, što se nije htio tući, bio je pristojan. Svi su ga slušali i sa svima je postupao lijepo. (Marko)

- Najviše mi se svidio Ljuban jer je dobar, drag i nije sramežljiv. Pomaže ljudima. (Ema)

- Najviše mi se svidio lik Ljubana zato jer je bio dobar, svima je pomagao, za sve se brinuo i na kraju je sve Peri oprostio. (Petra)

- Ljuban mi se najviše svidio zato što je prema svima drag i što je svima spreman pomoći. (Anita)

Najdraži dio

- Najdraži dio mi je bio kada su bili svati. Ženili su se Draga i Pero. Tu su bili muzikaši, djeveruše i djeveri. Vrištali su, derali se i pištali da je čitav Jarak odjekivao. Draga, mlada držala se zbilja divno i ozbiljno, ali nakostriješeni mladoženja Pero nije nikako pristajao uz nju. Ova mi je knjiga bila super jer je bila ispričana po istinitom događaju i bila je jako zanimljiva. (Ana)

- Najuzbudljiviji dio u knjizi bio je kad su se djeca igrala vjenčanja. Vjenčali su se Draga i Pero. Imali su instrumente za sviranje i bilo je radosno i veselo. Draga nije bila sretna, a druga djeca jesu. Djeca su se jako potrudila da sve izgleda lijepo kao pravo vjenčanje. (Ema)

- Najzanimljiviji dio priče mi je bio kada je Pero bio sav uzrujan zato što je znao da će skoro svi glasovati da domaćin bude Ljuban. (Ivan)

- Najuzbudljiviji dio ove priče bio mi je kada je Ljuban vidio da odgrtanje snijega ide presporo, a Dragi je i dalje bilo loše. Odlučio je da mora ponovno organizirati svoje zadrugare i pomoći u odgrtanju snijega. Odgrtali su ga golim rukama. Neki su plakali, neki su pobjegli natrag ali su desetorica odbacivala snijeg što su brže mogli samo da Draga što prije stigne liječniku. Zadrugari su se vratili u vagon i čekali da strojevi poguraju vlak preko nasipa. Vlak je krenuo, a veselju u vagonu nije bilo kraja. Ljuban je potrčao da vidi kako je Draga. Bio je sretan jer se Draga smiješila i više nije imala temperaturu. (Karolina)

- Najuzbudljiviji dio mi je bio kad su djeca posjetila higijensku izložbu. Nekima je pozlilo gledati pluća, crijeva, mozgove i organe. (Magdalena)

Najtužniji dio

- Najtužniji dio u knjizi mi je bio kada se učitelj razbolio zato što ga je boljelo srce i mogao je umrijeti, a bio mi je super. (Ana)Najtužniji trenutak u knjizi mi je bio kada je Pero pustio svog divljeg psa na Ljubana i kada je na njega bacio veliki kamen. Ja mislim da nije lijepo biti ljubomoran na drugu djecu kao što je Pero bi na Ljubana. Isto tako nije lijepo kada djeca rade ružne stvari jedni drugima. (Stela)

- Najtužniji dio u knjizi mi je bio kada je Draga bila bolesna, a još gore kad je jedno dijete reklo da će Draga umrijeti. Ljuban je Dragu odnio u bolesnički vagon gdje su je utoplili kaputima i stavljali hladne obloge. (Ema)Najtužniji trenutak mi je bio kada su na putu kući morali svojim rukama micati snijeg, a Draga je bila bolesna. (Lorena)

- Najtužniji dio priče mi je bio kada se Draga razboljela, a nisu imali liječnika da joj pomogne. (Ivan)

- Najtužniji dio mi je bio kada je putovanju došao kraj. Tada su se morali rastati od konduktera Lazića s kojim su se sprijateljili. Tužna sam bila i zato jer sada kada su svi bili složni, svatko je morao krenuti svojoj kući. (Karolina)

- Meni je najtužniji trenutak bio kada su se učenici razboljeli. Imali su glavobolje, temperature i još neke mučnine. (Antonio)

Riječ sloga podsjeća me na...

- Mene riječ sloga podsjeća na: slog, složni, složiti se sa nečim, dogovoriti se, to jest da se svi slože i zajedno rade i odlučuju. (Martin)

- Riječ sloga podsjeća me na nešto jedinstveno, zajedničko. Ako ima jedan, imaju i svi ostali. (Antonija)

- Sloga za mene znači prijateljstvo, zajedništvo i razumijevanje. „Kad se mnogo mladih složi tad se snaga stoput množi ..." (Petra)

- Sloga je lijepa ljudska osobina kad se ljudi slože oko nekog zajedničkog djela. (Ivana)

- Riječ sloga me podsjeća na igru, zabavu, druženje i prijateljstvo. (Ema)

- Riječ sloga podsjeća me na zajedništvo i prijateljstvo. U davna vremena živjelo se u zadrugama gdje je svaki član imao svoj dio rada, a svi su zajednički uživali njegove plodove. (Anita)

Zadruga je...

- Zadruga je kad se zajednički radi, kad svaki član ima svoj dio rada i sve se zajednički dijeli. Treba da svi jednako rade. Da imaju jednake dužnosti i jednaka prava. Nitko ne smije sebi prisvojiti veće prava ili nametnuti sebe. Treba da se sami brinu za razred, učitelj se ne treba ni u što miješati, on će samo dolaziti i naći sve u redu, čisto, spremljeno i mirno. (Petra)

- Zadruga je skup djece gdje se svi poštuju, pomažu jedni drugima, ne svađaju se. (Nika)

- Zadruga je skupina djece koja su zajedničkim snagama odlučila spasiti vlak iz snježnog nanosa. Djeca se sama brinu o radu, redu i uspjehu svoje zajednice. Svaka zadruga ima domaćina koji vodi zadrugu i brine o radu svakog pojedinca. (Ema)

- Zadruga je organizacija gdje je svaki član imao svoj dio posla, a svi su zajednički uživali njegove plodove. (Martin)

- Zadruga je zajednica u kojoj svaki član ima svoj dio rada, a svi su zajednički uživali njegove plodove. Naš je narod u davna vremena živio u zadrugama. (Patricia)

Naučili smo...

- Čitajući ovaj roman naučili smo da trebamo živjeti u slozi jer jedino tako možemo nešto postići. Ne smijemo ljude ocjenjivati prema bogatstvu. (Patricia)

- Roman Vlak u snijegu naučio me je da se trebam radovati životu, graditi prijateljstvo i ljubav. (Kruno)

- Naučili smo da svima treba pomoći, da se ne tučemo i da ne budemo zavidni drugima. Treba složno raditi. (Antonio)

- Čitajući roman naučila sam da samo prijateljstvom i složnošću možemo riješiti svaki problem. (Stela)

- Iz romana "Vlak u snijegu" naučili smo da je sloga među ljudima jako važna. Naučili smo da je dobro dijeliti s drugima sve. Važno je pomagati jedni drugima, a pogotovo kad su u nevolji. (Marko)

- Čitajući dječji roman "Vlak u snijegu" saznali smo kako žive seoska djeca. Kakve su dužnosti i prava članova zadruge. (Hrvoje)

- Čitajući dječji roman "Vlak u snijegu" naučili smo da se zajedničkim radom može mnogo učiniti, pa čak i onda kada prepreke izgledaju nesavladive. (Ema)

- U ovom smo romanu naučili da velika hvala i podrugljivost ne pomažu previše već da više odmažu, a sloga i dobrota pobjeđuju. (Antonija)

- Čitajući dječji roman naučili smo da se moramo družiti jedni s drugima i pomagati, a ne željeti jedni drugima zlo. (Sandra)

- Čitajući ovaj roman naučili smo da moramo biti složni jer tako možemo riješiti sve probleme. Djeca su bila malena ali složna, uspjela su napraviti veliki posao. Uz njihovu pomoć vlak je puno prije bio oslobođen iz snijega. (Lea)

- U ovom romanu smo naučili da moramo biti složni, da si moramo pomagati, da svi moramo imati ista prava, da svi moramo izvršavati svoje zadatke i onda ćemo postići sve što želimo. (Petra)

- U dječjem romanu "Vlak u snijegu" naučila sam da ako nas više ima i ako smo svi prijatelji da ćemo više toga uraditi dobrog nego više lošeg. (Ana)

- Naučila sam da se sve može postići samo ako to mi želimo. (Magdalena)

- Iz ove knjige naučio sam da kad se ružno ponašaš prema prijateljima bez njih možeš i ostati. Najvažnije je zajedništvo. (Bruno)

- Naučili smo da ne smijemo biti škrti i pohlepni kao što je bio Pero. Svi moramo biti prijatelji. (Nika)

- U romanu "Vlak u snijegu" naučili smo da ne smijemo lagati, biti ljuti i da se sa slogom i zajedništvom može puno napraviti. (Martin)

- Naučili smo da ako radimo skupa, jači smo nego kada radimo svatko za sebe. Važno je zajedno i složno raditi. (Bruno)

__________________________________

Ivana Zglavnik, učenica, 3. raz. - Moja prabaka Dragica

Ja se zovem Ivana. Moja prabaka  Dragica  jednom davno išla je u školu u mjestu Veliki Grđevac i učitelj joj je bio Mato Lovrak. Događaj koji je opisan u dječjem romanu Vlak u snijegu stvarno se dogodio i moja prabaka Dragica učestvovala je u njemu. To mi je ispričao tata. Moja prabaka Dragica njemu je bila baka. Osjećam se ponosno jer imam veze s istinitim događajem opisanim u romanu.

Kao razred dobro su se slagali, ali Pero je bio bezobrazan i zločest. Jednom se učitelj dosjetio da se djeca dogovore i naprave zadrugu. I tako su se dogovorili i napravili zadrugu. Zadrugu su nazvali "ZADRUGA LJUBANOVAC", a za zadrugara su izabrali Ljubana. Jednog dana djeca i učitelj su se dogovorili da odu  vlakom u grad pogledati u kino film. Krenuše oni u kino. Kad je film završio vraćali su se nazad u Veliki Grđevac. Vlak je krenuo, djeca su se počela veseliti. Došao je kondukter da se upozna sa djecom i učiteljem, međutim učitelj se razbolio i odvezli su ga u bolnicu i tako su djeca ostala sama. Kondukter je pozvao Ljubana da mu kaže da usporavaju, jer bi mogli zaglaviti u snijegu. Nakon nekog vremena vlak stane, a djeca se prestraše. Kondukter dođe i ponovno pozove Ljubana te mu kaže da su se zaglavili u snijegu. Ljuban je morao tu tužnu vijest reći đacima pa se dosjetio da bi i oni mogli biti od pomoći. Predložio je đacima da  rukama pomognu odtrpati snijeg, no Pero se nije složio s tim  te je pozvao osmero đaka i dogovorio se da im oni neće pomagati. Kad je Ljuban rekao da se Pero i osmero đaka preseli u drugi vagon dvije djevojčice su odmah došle k Ljubanu. Nakon toga Pero i šestero đaka preselili su se u drugi vagon.

U vagonu Zadruge Ljubanovac djevojčice su složile na klupicu svu hranu koju su đaci imali. Međutim stroj koji je grijao vagone otkopčao se da pomogne osloboditi vlak, ali se i stroj zaglavio u snijegu, a u vagonima je bilo hladno. Djeca su se dogovorila da naprave četiri smjene, a u svakoj je bilo šest đaka. Skinuli su sa sebe sve jakne i prsluke tako da se smjena koja ide van može toplo obući, jer vani je bilo jako hladno. Djeca koja su bila u vagonima su se smrzavala. I tako su se smjene izmjenjivale i uspjeli su otkopati stroj i priključiti ga za vagone. Kondukter je povremeno dolazio da vidi da li je djeci toplo. Posada je i dalje kopala snijeg da se što prije izvuku.

Djeca su zaspala, a Pero je došao u vagon Zadruge Ljubanovac i počeo im krasti hranu. Kako je Pero krao hranu krao je i naranče, no jedna mu je ispala i probudio je jednog đaka. Pero je brzo pobjegao van, ali prekasno jer se đak probudio i vidio kako Pero trči sa hranom. Odmah je probudio ostale đake. Ljuban se jako naljutio na Peru i posvađao se s njim. Nakon toga kondukter je pozvao Ljubana da mu kaže da je vlak krenuo. Jurili su kroz noć punom parom  tako da su brzo došli kući. Djecu su na stanici dočekali roditelji. Pero i moja prabaka nisu izašli iz vlaka jer je moja prabaka dobila vrućicu pa je zaspala, a i Pero je također zaspao. Dragičin tata je došao po nju, usput je probudio Peru i odnio ih je u saonice. Nakon toga je otišao po Ljubana. Tada su tri đaka s Jabukovca ponovno bila zajedno.

Prabaka Dragica nikada nije puno pričala o tome tako da je tata saznao da je prabaka Dragica bila u tom vlaku od svoje tete Ružice, kćerke od prabake Dragice. Tek kad je tata pitao prabaku o tome ona mu je potvrdila da je to istina. Išli su na izlet u grad i bili su jako uzbuđeni jer se tada nije često išlo u grad. Padao je snijeg i tada se desio taj događaj.

__________________________________

Mato Lovrak rođen je 8. ožujka 1899. godine u Velikom Grđevcu. Pohađao je nižu bjelovarsku gimnaziju, u kojoj je jednu godinu ponavljao zbog negativne ocjene iz hrvatskog. Potom je završio učiteljsku školu u Zagrebu i 35 godina radio kao učitelj u selima i gradićima sjeverozapadne Hrvatske. Ne čudi stoga što su glavni likovi njegovih romana djeca, a sredine seoske. Počeo je pisati u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, kada u hrvatskoj književnosti prevladavaju realističke stilske tendencije, i to novele za odrasle. Mato Lovrak pripadao je onoj skupini književnika koji su socijalna načela držali važnijim mjerilima vrijednosti književnoga djela nego estetska. U Zagrebu je završio učiteljsku školu. Kao učitelj službovao je u raznim mjestima u Hrvatskoj (Kutini, Velikom Grđevcu, Velikim Zdencima i Zagrebu). Umro je 13. ožujka 1974. godine u Zagrebu. Mato Lovrak je pisac hrvatske dječje realistične pripovijetke i dječjeg realističnog romana: - Slatki potok i druge priče za djecu (Božićni dar) 1930. g, Djeca Velikog sela (kasnije Vlak u snijegu) 1933. g, Družba Pere Kvržice 1933. g, Prijatelji 1946. g, Divlji dječak 1952. g, Anka Brazilijanka 1956. g. i drugi. Najpoznatija Lovrakova djela su Vlak u snijegu i Družba Pere Kvržice.

Ova dva romana snimljena su i kao dječji filmovi. Vlak u snijegu preveden je na njemački, mađarski, makedonski, poljski, češki i slovenski jezik. Družba Pere Kvržice prevedena je na esperanto - Đurđevac 1998. g. U djelima Mate Lovraka nalazimo ljubav za djecu, osjećaj za ljepotu prirode i težnju za socijalnom pravdom. Mato Lovrak, od nekih zanemaren ili nedovoljno vrednovan pisac, desetljećima je nezaobilazno ime školske lektire. Njegova su najvažnija djela tiskana u velikim nakladama. Mato Lovrak pripadao je onoj skupini književnika koji su socijalna načela držali važnijim mjerilima vrijednosti književnoga djela nego estetska. Godine 1933. objavio je dva svoja najbolja romana, od 20 - tak koliko ih je napisao. Riječ je o Djeci Velikog Sela romanu kojemu je kasnije dao naslov Vlak u snijegu i Družbi Peri Kvržice.

U njima se djeca, pod prevladavajućom idejom kolektivizacije, udružuju da bi učinila neko dobro. Svladavajući teškoće, unutrašnje i vanjske otpore, družba se zajedničkim djelovanjem potvrđuje i moralno. Lovrak je svoju poetiku utemeljio na konvencionalnim sredstvima. Fabule su utemeljene na životnoj zbilji i ukorijenjene u realnost dječjeg svijeta, s naglašenim socijalnim, humanističkim i optimističnim odrednicama. Rečenica mu je kratka, jezik jednostavan i usklađen s dječjom vizijom svijeta. Nije stoga čudno što su ta dva romana postala i vrlo dobra filmska ostvarenja, a u hrvatsku su književnost za djecu unijela nov model romana kakav najmlađi i danas rado čitaju.

Mato Lovrak - Družba Pere Kvržice