Ivan Kušan - Koko i duhovi

Kratki sadržaj - Dok je Koko poklepno srkao krumpirovu juhu, stari Isak je ulazio u Majerovo dvorište. Kada su se Majer i Isak dogovorili za cijenu i kada je Majer pokazao put do drvarnice, Isak je počeo piliti drva. Kada je unosio drva pogledao je okolo po radnji ne bi li išta otkrio. Dok je Majer otišao pogledati večeru Isak je dobio priliku pregledati njegov stol i ormar. Ali nije našao ništa sumljivo. Kada je nosio baciti piljevinu u kanti za smeće tamo je našao dva jajolika izreska bijelog platna. Kada je došao u kuću Milevićevih izreske je dao Koku, a Koko ih je odnio pokazati Zlatku. Zlatko je rekao da to objašnjava Kokovog duha. Tada su ušli u tunel i počeli dalje kopati. Zlatko mu tada kaže da pošalje goluba s porukom da im netko sa Zelenog Vrha dođe u pomoć. Koko se nasmiješio i laganim koracima krenuo kući.

Mjesto radnje - Grad Zagreb, skladište staroga željeza.

Vrijeme radnje - Jesen

Tema - Traženje nestalog duha

Glavni likovi - Ratko Milić - Koko, Zlatka Brančić

Sporedni likovi - Otac, majka, Miki, pas Cezar, pas Bobi, stari Isak, krojač Majer, Božidar.

Rečenica koja sadrži važnu poruku - Baš je taj novac nešto gadno, vidiš vidiš što sve ljudi rade radi njega, a na kraju sve loše završi.

Lako je po danu, ali kako ti je noću? Jesi li kad ustao i provirio kroz prozor u dvorište? Koko je učinio upravo to i suočio se s tajanstvenim sjenama i uzbudljivim događajima. U vrtlog uzbuđenja povest će i svoje prijatelje, Zlatka i Božu, a u spašavanju svoje sestrice Marice iz ruku otmičara morat će pokazati svu svoju hrabrost i domišljatost. Kako se Koko snašao u tim nevjerojatnim pustolovinama, pročitaj u ovoj knjizi o duhovima...

________________________________

Ivan Kušan - Koko i duhovi

Vrsta djela - roman

Vrijeme radnje - jesen (početak školske godine)

Mjesto radnje - Heinzelova ulica br. 31, Zagreb, Maksimir – zoološki vrt, skladište starog željeza, Bužanova ulica, Majerova kuća, Kvaternikov trg, kino Union, Langov trg

Koko i duhovi je dječji roman Ivana Kušana koji je izašao 1958. godine. Priča o hrabrom dječaku Koku koja ima svoje nastavke u Kušanovim ostalim romanima, stekla je iznimnu popularnost među mladim čitateljima. Koko je dječak koji pohađa drugi razred osnovne škole.

Koko je sretan jer se preselio u novi stan, a istovremeno je i tužan jer više se neće moći družiti sa svojim starim prijateljima u istoj mjeri kao prije. Jedne prohladne večeri je vidio duha u svome dvorištu i tada njegove avanture počinju. Koko ima sestru Maricu, a njegovi prijatelji su Zlatko, Miki i Božo. Koko je pravi prijatelj koji svima pomaže u nevolji i čak izdajici poput Mikija oprašta na kraju. On je privržen svojoj obitelji i jako voli svoju sestru Maricu, zato se i izložio velikoj opasnosti kada je ona oteta. On nije želio iznevjeriti svoje roditelje i Maricu. Želio je Maricu spasiti iz ruku otmičara.

On je sa svojim prijateljima otkrio da je stari Vincek živ i da Mikijev tata i stric žele njegov novac, zato su njih dvojica pokušali ubiti Koka i njegovu obitelj i preplašiti ih samo da isele iz Vincekova stana. Avantura u koju se Koko upustio je opasna za njega i njegove prijatelje, ali je on pokazao svu svoju hrabrost , domišljatost i veliko srce za jednog dječaka. Kokov uzor je njegov prijatelj Zlatko, za kojeg on smatra da je iznimno pametan, načitan i stoga se Koko oslanja na njega u svakoj situaciji i čini sve što Zlatko smatra da bi Koko trebao učiniti jer mu Koko vjeruje. Iako za Mikija smatra da je manje čudan nego Zlatko, Koko se ipak uvjerio da Mikiju ne može u potpunosti vjerovati.

Kada je s policajcima sišao u jamu, Koko je išao ispred njih s planom u ruci, osjećao se važnim. Ipak, da nije bilo njega i njegovih prijatelja, možda nitko ne bi ni otkrio zle namjere Mikijevog tate i strica. Avantura je završila sretno, Koko i njegovi prijatelji su otkrili neprijatelje. Stari Vincek je konačno zagrlio svoju kćer, Katicu, Božinu majku. Iako je Vincek bio bogati trgovac, bio je škrt čak i prema svojoj obitelji. Zato se odrekao kćeri kada se ona udala za siromašnog čovjeka. Glavni motiv svih spletki koje su priredili Mikijev tata i stric je Vincekov novac. Vincek na kraju ipak shvaća da novcem ne može kupiti sreću. Ujedno je to i glavna poruka ove knjige, da novac ne može ljude učiniti sretnim, kako sam Vincek kaže: - Dugo sam vremena držao da je novac ono najvažnije u životu, zato nisam ni imao ništa od života! Bio sam rob svog bogatstva.

Kratak sadržaj - Obitelj Milićevih se preselila sa Zelenog Vrha u grad. Koko je isprva bio usamljen, ali je bio sretan zbog novog prijatelja Zlatka Brnčića. Koko će mu posuditi knjigu "Uzbuna na Zelenom Vrhu" nepoznatog autora. Knjiga je napisana na osnovu događaja koje je proživio Koko, ali Koko se ne slaže u potpunosti sa piscem. On smatra da je pisac izmislio kako se Koko plašio lopova, što zapravo, kaže Koko, nije istina. Koko je rekao Zlatku kako mu se sviđa u novom stanu.

Zlatko mu je ispričao kako je u tom stanu prije živio starac Vincek koji je preminuo, a koji je bio čudan i škrt. Unatoč tome što je bio bogati trgovac, nikome nije ostavio ništa, a ima siromašnu kćerku. Zlatko i Koko su zarezali prst lijeve ruke i jedan drugome ukapali tri kapi na ranu ovog drugog, na Zlatkovu inicijativu, s tim da je Koko darovao jednu kap više. Tako će postati braća i moći će jedan drugome govoriti sve tajne. Njih dvojica su razgovarali o duhovima i Zlatku je bilo čudno kako su brzo i lako dobili stan Koko i njegova obitelj. Istina, Koko je znao da su prvi podnijeli molbu, jer je tetka njegovog druga Tome Branjca, Ruže, prvo njih obavijestila da će stan biti prazan.

Zlatko mu je ispričao kako je jednu večer čuo starog Vinceka kako nekoga doziva, na plotu, Zlatko je razgledavao i nije nikog vidio. Bio je uvjeren da je to stari Vincek. Koko je živio s roditeljima i mlađom sestrom Maricom. Imali su novog psa – Cara, bio je krupan, velikih, klempavih ušiju. Zlatkov otac je bio doktor, dr. Vladislav Brnčić, specijalist za unutrašnje bolesti i imao je svoju ordinaciju. Koko se pitao kakve li su to unutrašnje bolesti. Zlatko ga je već čekao i otišli su zajedno do skladišta. Tamo je Zlatko trebao pokazati Koku svoju tajnu. To je bila jama koju je Zlatko iskopao. Zlatko je želio da nastavi kopati s Kokom, kako bi se uvjerili da je stari Vincek duh.

Koko je pomislio kako se ipak nije trebao sprijateljiti s ovakvim čudakom, već je trebao navratiti po Mikija da idu zajedno u školu. Koko je želio da Miki bude dio tima kojeg čine on i Zlatko, ali Zlatko nije želio čuti ni riječi o tome. Miki Horvatić je sjedio s Kokom u istoj klupi u razredu. Kada se vratio iz škole, čuo je roditelje kako pričaju o nekoj tajni i raspravljaju hoće li je odati Koku ili ne. Koko je pričekao da mlađa sestra ode u školu kako bi s njima razgovarao. Otac mu je dao omotnicu koja je naslovljena na Jozu Milića, njegovog oca. Koko je otišao do skladišta željeza gdje je već Zlatko kopao jamu. Koko mu je rekao kako su dobili pismo u kojem zahtijevaju da njegovi isele iz kuće odmah. Koko se uznemirio zbog ovog pisma, a Zlatko je bio posve miran kao da to nije ništa neobično. Uvečer su Horvatićevi došli na večeru kod Milićevih, a s njima je bio i Miki. Na večeru je stigla i Ruže koja stanuje iznad njih. Upravo ona Ruže koja im je prva dojavila da će stan biti prazan.

Stan je bio prostran, lijep i uredan. Večera je tekla mirno, svi su hvalili ukusnu hranu koju je pripremila Kokova mama. A onda je, neočekivano, nestalo struje. Jozo je pregledao osigurače u podrumu i zaključio da je netko odnio osigurače i prerezao sve žice do kojih je mogao doći. Svi su se pitali tko bi to učinio. A onda se Koko dosjetio čovjeka kojeg je poslala uprava Gradskog vodovoda te večeri kako bi provjerio neke cijevi i on je imao ključeve njihova stana, a otišao je bez da se ikome javio. On je imao pismeni nalog za popravke cijevi, Koko se pitao ima li on veze sa onim pismom i zašto nije vratio ključeve od stana. Na odlasku, Ruže je prošaptala tiho: - Stari, stari, što činiš?. Koko je čuo te riječi. Te noći Mikijev otac je razgovarao s Mikijem u njegovoj sobi, razgovoru nije prisustvovala majka jer je tako želio njegov otac.

Otac mu je rekao da su Milićevi čudni i da je namjerno došlo do nestanka struje. Kada se vratio kući, u lijevom džepu mu je bio novčanik, iako on godinama nosi novčanik u desnom džepu. Smatrao je da je Koko pokušao ukrasti mu novac, ali on i nije imao novaca i prije nego je došao kod Milićevih. Stari Majer, krojač, priznao je Mikijevom ocu, da je Jozo prije rata bio na robiji jer je ubio čovjeka. U te tvrdnje nije bio siguran, ali je vjerovao u njih. Miki je te večeri razmišljao o očevim riječima i mislio je na Maricu koja mu se sviđala, nadajući se da se ona razlikuje od ostatka obitelji. Te iste večeri, Koko se probudio jer je sanjao ružan san. U sobu su uletjeli roditelji i izveli njega i sestru u hodnik. Netko je pustio plin.

Otac je u kuhinji zaustavio plin i primijetio da je netko zavezao špagu za pipac, a drugi kraj špage je bačen kroz prozor kako bi netko mogao izvana pustiti plin. Ujutro je Koko otišao Ruži, onoj koja stanuje iznad njih i tetki malog Tome Branjca. Otišao je njoj pod izgovorom da mu pomogne zadaću iz francuskog jezika, ali kada je došao, pitao ju je što ona zna o pokojnom Vinceku. Zbunjena i vidno potresena, rekla mu je da napusti njen stan. Očito je nešto znala o njemu. Poslije škole Koko je otišao Zlatku, te mu je pokazao prst koji se ugnojio, isti onaj prst kojeg je zarezao kada se pobratimio sa Zlatkom. Zlatko mu je rekao kako mu je sigurno nešto skrio, čim mu se prst ugnojio, jer je njegov zarastao.

Koko mu potom ispriča sve događaje koji su se zbili u kratkom vremenskom razdoblju. Zlatko reče kako se klupko polako odmotava i ako njegov otac bude htio što prijaviti, neka ga Koko pokuša spriječiti da to ne radi. Rekao je Koku kako on svima mora pričati da vjeruje u duhove. Koko je poslušao njegov savjet. Otišao je Mikiju i popeo se s njim na krov kako bi bacali zrakoplove od papira i bili su vezani užetom za dimnjak. U jednom trenutku, uže je popustilo i Koko je umalo pao, a Miki koji ga je mogao spasiti, sjetivši se očevih riječi, to nije učinio. U tom trenutku, pojavio se Zlatko koji je držao ljestve i Koko se pridržao za ljestve te polako sišao. Nije mu bilo jasno otkud se Zlatko pojavio i kako je mogao tako brzo podići tako teške ljestve. Zlatko i Miki su se poznavali, ali nisu bili osobito dobri prijatelji. Sva trojica su otišli u Maksimir, u zoološki vrt. Čamcem su otišli do otoka i Zlatko je kredom napisao robijaš na čamcu između sjedišta. Na otoku nije bilo ničega osobitog, kada su krenuli, u čamac su ušli Zlatko i Koko, a Miki je zakoračio jednom nogom, kada je Zlatko počeo veslati. Zlatko je u tom trenutku inzistirao da im Miki kaže sve što zna i zašto nije htio pomoći Koku kada je bio na krovu.

Miki je izustio da mu je otac rekao da je Kokov otac bio na robiji i da mu zato nije htio pomoći na krovu. Kada se Miki uvečer vratio kući, otac ga je upitao otkud mu žuti papir na kojem je nešto napisano, a od kojeg je Miki napravio zrakoplov. Miki je rekao da je taj papir našao kod Koka i otac mu je naredio da kod njega potraži drugu polovicu tog žutog papira koji je imao iznimnu važnost. Iste večeri, Koko je razmišljao o svemu u svome krevetu i ubrzo usnuo. Probudio se oko dva sata ujutru i ustao je zatvoriti prozor. Hodajući prema prozoru začuo je tihe korake i nije znao otkud su dolazili. Nagnuo se kroz prozor, i gle, ugledao je duha, pravog duha, visok, pogrbljen, sav u bijelom, umjesto očiju crne rupe. Ubrzo je nestao i Koko je sišao niz bagrem do podruma, ali tamo nije bilo nikoga. Ponovno se uspeo uz bagrem i legao u krevet. Zlatku je ujutro sve ispričao, a poslijepodne su bili u blizini Kvaternikova trga i naišli na Isaka, starog Židova, u kojega su Koko i njegovi prijatelji jednom posumnjali da je lopov.

Isak je svakako namjeravao svratiti do Koka, jer mu je Kokov prijatelj Leib zvani Žohar poslao po njemu goluba pismonošu. Zlatko mu je ponudio da u kućici u kojoj ima stol i krevet prenoći i odmori se, a kućica se nalazila blizu skladišta starog željeza, ispod koje su oni kopali jamu. Koko se uvjerio da je Zlatko njegov pravi prijatelj, a Miki je postao njegov neprijatelj. Zlatko je zaključio da Miki stalno dolazi kod Marice kako bi pokušao pronaći žuti papir. Tog dana su Koko i Zlatko našli drugu polovicu žutog papira koji se nalazio u okviru slike. Na njemu su bili ispisani brojevi i slova, neka šifrirana poruka. Zlatko se dosjetio da se stari Isak ponudi Albertu Majeru cijepati drva i tako može ući u njegovu kuću i pokušati naći drugu polovicu žutog papira.

Isak je umjesto toga pronašao dva komada bijelog platna izrezana u obliku jajeta i zaključio je da su to oči duha kojeg je Koko vidio. Koko je po golubu poslao pismo Žoharu da dođe, ali on je poslao Božu,jer je pao s bicikla. Božo i Koko su taj dan pregledavali Majerovu kuću jer je on otišao u ribolov, ali ništa nisu pronašli. Zlatko je došao po njih i sva trojica su otišla do jame, gdje su nastavili kopati i pronašli su zid, odnosno tajni hodnik. Otišli su kući i složili se da sutra nastave otkopavati. Ali Zlatko nije mogao dočekati jutro, otišao je sam i prvo provirio kroz prozor Bugarinove kuće, Bugarin i njegova žena su se svađali. Spomenuli su nekog čovjeka koji živi pod zemljom. Ujutro su Koko i Miki svratili po Zlatka, a tamo su zatekli njegovog tatu, uplakanu mamu i policajca.

Zlatko je nestao. Koko je s Božom otišao do jame i sam je ušao unutra. Primijetio je da nema lokota na vratima te je pomislio da je Zlatko već ušao. Koko je lutao neko vrijeme tajnim hodnikom i na kraju se našao u vlastitom podrumu. Na putu do svoje kuće sreo je Ružu koja mu je ispričala kako je i ona vidjela duha i kako čuje nečije korake navečer. Odjurio je do majke koja je plakala, dobili su poruku brzojavom, ako ne isele za 48 sati, neće vidjeti svoju kćer. Maricu su oteli. Koko se sjetio da je ona otišla u kino s Mikijem. Kada je Koko otišao do kina, saznao je da je Marica bila s Mikijem, ali da ipak nisu ušli gledati predstavu, već su se odvezli taksijem. Koko je pronašao taksi s kojim su se odvezli, vozač mu je rekao da ih je odvezao do Iličkog trga. Maricu je oteo Mikijev stric. Odveo ju je u kuću, a Mikija je ostavio na pola puta i nije se vratio po njega. Marica je bila uplašena. Dva čovjeka koji su držali Maricu su spominjali novac i zlato. Božo je ušao u jamu tražiti Zlatka, ali su ga nepoznati ljudi uhvatili. Isti vozač taksija koji je odvezao Maricu i Mikijevog strica, odvezao je Koka i njegovog psa do mjesta gdje je njih ostavio.

Mikijev stric koji je Maricu držao kod sebe je bio zapravo popravljač vodovoda koji je onu večer bio u Kokovoj kući. Koko je ugledao crvenu vrpcu koju je Marica zavezala za granu drveta i bacao kamenčiće na balkon sve dok se Marica nije pojavila. Pričvrstio je košaru za uže i spustio Maricu. Počeli su bježati i stao im je vozač taksija koji ih je odvezao kući. Kada je Koko sreo Mikija, on mu je objasnio da ništa nije znao o otmici, te mu je donio drugu polovicu žutog papira i na njemu se nalazila kuća i tajni hodnik, ali ostatak nije mogao dešifrirati. Koko je zamolio profesora Menzuru da mu dešifrira poruku, ali ni on nije znao. Isak je dešifrirao poruku, koja je glasila ovako: - Tri metra od cijevi su vrata tri metra dalje je novac pod zemljom. Sve ostavljam svojoj kćeri Katici.

Koko je s policajcima sišao u podrum, a on je išao prvi s planom u ruci. Osjećao se važnim. Uhvatili su Bugarina i starog Vinceka za kojeg su svi mislili da je mrtav, a oslobodili su Božu i Zlatka. Vincekova kćer se udala za siromašnog čovjeka i on joj je to zamjerio i zato ne zna ništa o njoj. Vincek je otkrio da su mu neki ljudi prijetili ako otkrije da ipak nije mrtav, jer su željeli njegov novac. Nije otkrio tko su ti ljudi. Zlatko se dosjetio ideje kako otkriti tko su ti ljudi. Stoga se Kokova obitelj preselila u policijsku postaju, sve stvari su iznijeli iz stana kako bi zavarali one kojima je stan bio važan zbog novca. Iste večeri su se dva policajca, Koko i Zlatko našli ponovno u podzemnom hodniku, kada se uvečer otvoriše vrata. To je bio Horvatić, Mikijev tata i njegov stric, popravljač vodovoda. Zlatkov otac je Vinceku napisao lažni nalaz u kojem stoji da je preminuo od kapi, iako doktor nije znao ništa o njegovom novcu. Kokova obitelj je pripremila objed za mnogo gostiju, među kojima su bili i Kokovi stari prijatelji kojima je on pokazao podzemni hodnik i ispričao sve o svojim avanturama. Ušli su u sobu gdje su bili stvari starog Vinceka.

Koko im je pokazao sliku lijepe, tamnokose žene, a Božo je uzviknuo da je to njegova mama. Konačno je došla Katica, Božina mama, njegov djed je konačno mogao zagrliti svoju kćer pomislivši da nikakav novac ne može kupiti ovu sreću.

Likovi - Koko, Zlatko, Božo, Marica, Miki

Koko Milić – njegovo pravo ime je Ratko, mada on nije volio to ime i želio je da ga svi zovu Koko. On pohađa drugi razred osnovne škole. Njegov otac Jozo i njegova majka su brižni roditelji Koka i Marice. Koko je hrabar i iskren dječak, on je zanesen svim događajima koji su se zbili. On je ponosan što je spasio Maricu, Zlatka i Božu. Koko nije pretjerano zainteresiran za školu i učenje, ali ipak ne izostaje iz škole.

Zlatko Brnčić – visok, koščat dječak, kratke, grgurave kose i snažnih vilica. On je mudar, lukav i oprezan. Veoma je odlučan, hrabar i ponosan. Koko mu se divio od trenutka kada su se upoznali i želio je biti poput njega.

Ovako ga opisuje Koko - Sad, dok ga je ovako gledao pred sobom kako se, štrkljast i odlučan, prav i napet kao strijela, ocrtava na večernjem nebu, stisnutih vilica i ispalih koljena, s torbom, koju čvrsto steže pod mišicom, podsjećao ga je na nekog viteza s naslovne stranice knjige koju je vidio baš u Zlatkovoj sobi.

Božo – imao je prćast nos na kojem su stajale goleme naočale. On je krhak i nježan dječak. U nekim trenucima se osjećao zapostavljen od Kokove strane, Koko ga je stalno držao po strani jer je smatrao da Božo nije dovoljno hrabar da se suoči sa mogućim opasnostima, ali je Božo pokazao svoju hrabrost kada je ušao sam u jamu tražiti Zlatka. On se brine za svoju majku i veoma je vezan za nju.

Marica Milić – Koko je imao sestru Maricu. Išla je u četvrti razred. Osobito je voljela školu.

Njen brat Koko je bio njen uzor i ona ga je slušala. Potajno je zaljubljena u Mikija, ali ipak sluša brata svaki put kada ga pita smije li se vidjeti s Mikijem.

Miki Horvatić – dječak s kojim je Koko sjedio u istoj klupi. Bio je mršav i imao je ispupčene jagodice. Kosa mu je bila crna. Oči su mu bile malo kose i čudno su sjale. Iako je Miki izdao Koka, ipak mu je na kraju pomogao tako što je pronašao drugu polovicu žutog papira i tako su mogli spasiti Zlatka i Božu.

________________________________

Ivan Kušan, akademski slikar, književnik i prevodioc. Rođen je 1933. godine u Sarajevu, a od 1939. godine živi u Zagrebu, gdje se i školovao. Piše romane i novele za djecu i odrasle, te drame, kritike, filmske i TV scenarije. Poznat je i po prevođenju sa engleskog, francuskog i ruskog jezika. Najpoznatija djela za djecu i omladinu su mu: Koko u Parizu, Ljubav ili smrt, Zagonetni dječak, Domaća zadaća, Lažeš Melita, Uzbuna na Zelenom Vrhu, Koko i duhovi, a od djela za odrasle značajnije su mu knjige: Razapet između, Zidom zazidani, Toranj i Trenutak unaprijed. Napisao je niz TV scenarija prema vlastitim djelima i dobitnik je gotovo svih književnih nagrada za dječju i omladinsku književnost. Bio je i nosioc hrvatske kandidature za Andersenovu nagradu, najveću svjetsku nagradu za dječju književnost. Mnoge svoje knjige sam je ilustrirao.

Ivan Kušan - Domaća zadaća

Ivan Kušan - Koko u Parizu

Ivan Kušan - Lažeš Melita

Ivan Kušan - Ljubav ili smrt

Ivan Kušan - Uzbuna na Zelenom Vrhu

Ivan Kušan - Zagonetni dječak