Ivan Kušan - Uzbuna na Zelenom Vrhu

Malena sjena odvojila se od drveta i krenula dalje. Najprije je malo ustuknula, jer joj se učinilo da se ona druga, veća sjena, vraća istim putem. Ali to je bila samo varka, varka za onoga koji bi možda želio, virkajući iz kućerka na sjevernom obronku Zelenog Vrha, doznati kamo se to uputio njegov noćni gost. I da je slučajno zaista provirio kroz prozor, spazio bi gosta gdje ide na istok, u smjeru svog doma. Međutim, tek što je kuća koju je maločas bio posjetio nestala za okukom, on je naglo stao, skrenuo ulijevo na oranice i, u velikom luku, iznova pošao prema zapadu. Tomo je bio plašljivac i sam je to dobro znao. Prije nekoliko dana tresao se pri samoj pomisli da bi u šumi mogao sresti pljačkaša s bajunetom u ruci. Zabezeknuto se divio smionosti svojih prijatelja, ne vjerujući da bi se on ikada usudio učiniti nešto slično onoj noćnoj pustolovini Koka Milića. A, eto, te noći nije ni pomišljao da se okrene i pode kući.

Sadržaj - Zeleni Vrh naselje je na periferiji velikoga grada. Kuće su razbacane sjedne i druge strane nevelikog jezera, a u blizini je i šuma. Posvuda se osjećaju posljedice Drugoga svjetskog rata: kino u gradu još ne radi, tramvaji ne voze, malo ljudi se može zaposliti, a oni koji rade imaju tako male plaće da jedva sastavljaju kraj s krajem. Zato im dobro dođu okućnice s voćnjakom i vinogradom.

Petorica dječaka provodi slobodno vrijeme kao i sva druga djeca: kupaju se u jezeru, krstare vinogradima i voćnjacima, pričaju o svemu i svačemu, čitaju pustolovne knjige... Najstariji među njima je Crni, petnaestogodišnjak, kojem bi više priličilo da se druži s većim momcima, a najmlađi je Božo, dječak s naočalama debelih stakala. Ostala trojica su Ratko Milić zvan Koko, Vinko Leib zvan Žohar i Tomo. Svaki od njih ima poneki problem kod kuće, no zajedno se osjećaju ljepše i život je zanimljiviji u dobrom društvu.

U njihovom selu iznenada su se počele događati čudne stvari. Nepoznati lopovi truju pse čuvare, kradu kokoši, svinje, krave i sve drugo što im dođe pod ruku.

Koku su jedne večeri otrovali psa Cigu, odnijeli kokoši i dvorišnu crpku za vodu. Iste večeri otrovan je i Žoharov pas King. Koka i njegovu sestru Maricu duboko je potresla smrt njhovog Cige. Marica nikako nije mogla suspregnuti suze. Jedva se smirila kad su Cigu pokopali u voćnjaku. Mama i tata odlučili su krađu prijaviti policiji pa Koko i mama idućeg dana odlaze u grad, no policija ima važnijeg posla od hvatanja seoskih kokošara. Dječaci stoga odlučuju sami pohvatati lopove. Slijede uzbudljivi događaji puni neočekivanih obrata.

Sumnja je najprije pala na starog pilara drva Isaka koji živi sa slijepim psom i kozom u kolibi na rubu šume, a djeca ga se pomalo pribojavaju i izbjegavaju. Nije se znalo od čega stari Isak živi jer se piljenjem drva malo može zaraditi. Božo se noću izvlači iz kuće, prati sumnjivog starca, no umjesto da ga zatekne u krađi, shvaća da starac redovito odlazi na noćno kupanje u jezeru. Kad i starom Isaku bude ukradena koza, svima je jasno da on nema veze s kradljivcima.

Dogovoreno je da će i dalje vrebati lopove, a najbolje bi bilo da ih iz zasjede snime fotografskim aparatom, no nitko nije imao aparat osim pjesnika Marija. U međuvremenu se u igru umiješala Emica, njihova vršnjakinja u koju su svi pomalo zaljubljeni, ali to ni za živu glavu ne bi priznali. Tetki, u čijoj kući žive Emica i njena mama, lopovi su ukrali tri svinje i doveli cijelu obitelj u težak položaj. Te svinje bile su gotovo sve što su imali. Emica je našla kapu koju je jedan lopov izgubio. Zaljubljeni Tomica nehotice odaje Emici tajnu kako će on i njegova družina pohvatati lopove, ali da prvo moraju ukrasti fotoaparat kojim će ih snimiti. Taj zadatak zapao je Žohara i Koka. Kad snime lopove, pošteno će pjesniku Mariju vratiti fotoaparat.

Emica je tajnu odala Tominu starijem bratu Ivi, momku kojem već rastu brkovi i koji se s visoka odnosi prema svim dječacima, a posebno prema svom mlađem bratu Tomi. Ivo uspijeva od Emice dobiti kapu koja je ostala iza lopova obećavši joj živu vjevericu i krletku za kosa. Ne treba ni napomenuti da ništa od toga nije ispunio, što je Emicu jako razočaralo. Ivo počinje nagovarati Crnog da se ne druži s Tomom, Kokom i ostalima jer su oni još klinci.

Koko i Žohar prate pjesnikovo kretanje kako bi se dočepali njegova fotoaparata. Primijećuju da se vrlo čudno ponaša: izlazi iz kuće kroz prozor i spušta se niz oluk, stavlja krinku na lice, šulja se - baš kao pravi lopov. Sad je pjesnik postao glavni sumnjivac. Koko se pošteno namučio da dođe do fotoaparata jer se pjesnik vratio kući u nevrijeme i Koko se jedva spasio sakrivši se iza velikog naslonjača. Dječaci odlučuju pratiti sumnjivog pjesnika i uhvatiti ga na djelu, no silno se razočaraju. Pjesnik Mario iskrada se noću, stavlja krinku na lice i odlazi u noćni posjet jednoj dami, izabranici srca svoga. Penje se uz oluk njene kuće do prozora na katu da bi joj recitirao pjesme, ali dama nema smisla za poeziju i gađa Maria loncima s cvijećem. Pjesnik je tako ostao bez svoje drage i bez fotoaparata, ali nije se previše zabrinuo. On je ionako živio u oblacima.

Dječaci i dalje neumorno kombiniraju i tragaju. Silno ih je uplašila poruka koju je svaki od njih našao u svojoj kući. Bilo je to prijeteće pismo s porukom da se ne igraju s opasnim stvarima i da ne zabadaju nos tamo gdje ne treba. Umjesto potpisa na dnu poruke stajala je mrtvačka lubanja s ukriženim kostima.

Žohar je ipak uspio snimiti lopova u akciji, baš one noći kad mu je lopov na vrata kokošinjca nožem pribio prijeteću poruku. Ali, kad je film odnio na razvijanje u grad, fotograf mu je rekao da su zadnja dva snimka uništena, a to su baš bili dragocjeni snimci lopova. Snimci nisu uspjeli jer je snimao noću, a za noćno snimanje treba imati jako svjetlo ili, kako fotografi kažu, blic - lampu.

Tajnu lopova na kraju je otkrio Tomo, ali ga je to otkriće toliko zaprepastilo da se nije nikome usudio reći. Lopov je njegov brat Ivo, a s njim je u dosluhu i Crni. S Ivom u pljačku ide krupni čovjek čije se ime Tomo ne usuđuje ni izgovoriti. Ivo je nagovorio Crnog da zavarava dječake i odvrati im pažnju od glavnih mjesta koje će oni posjećivati.

I Emica je uspjela nešto doznati. Slučajno je prisluškivala kako se Ivo i Crni dogovaraju kako će prevariti dječake i Žoharovoj obitelji ukrasti kravu i konja i da će to biti posljednja pljačka u selu. Kako je bila ljuta na Ivu, otišla je k Tomici koji je od prevelikog uzbuđenja legao u krevet i pravio se da je bolestan i rekla mu sve što je čula. Tako se donekle iskupila za odavanje tajne Ivi.

Nakon teških dvojbi Tomo sve ispriča svojim prijateljima. Iduće večeri najprije su iznenadili Crnoga i svezali ga, a onde pojurili Žoharovoj kući da uhvate lopove na djelu. Stigli su prekasno. No, kako su znali gdje skrivaju sve što su ukrali, pojurili su tamo i stigli lopove. Nastala je opća jurnjava. Ivo je opalio prema njima iz pištolja da ih zaplaši, ali i sam je nespretno pao i uganuo nogu. Savladali su ga uz pomoć staroga Isaka i njegova psa. Drugi lopov i pravi vođa bio je - Tomin otac. Zato je Tomo bio onako iznenađen i utučen svojim otkrićem. I dok su dječaci savladavali Ivu, otac je uhvatio Tomu i premlatio ga štapom tako da se dječak onesvijestio. Spasio ga je upravo Crni, koji se u međuvremenu oslobodio i silno želio pred prijateljima iskupiti svoje izdajničke postupke.

Lopovi su konačno savladani, a sve što su ukrali vraćeno je vlasnicima. Tomo je preživio batine, a najveće olakšanje za njega je bilo kad mu je majka rekla da Ivo i otac njemu zapravo nisu ništa. Njegov je pravi otac odavno umro, a ona nije imala snage da mu to kaže sve se nadajući da će njezin novi muž jednom prihvatiti Tomu kao rođenog sina.

Pjesnik Mario poklonio je dječacima fotoaparat, predložio im da ga prodaju i tim si novcem plate put na more. Dječaci su se prisno sprijateljili i sa starim Isakom. Za dječake sa Zelenog Vrha završilo se jedno burno razdoblje; najzadovoljniji je bio Tomo jer se pokazalo istinitim ono u što je čvrsto vjerovao - da njegov otac i brat ne bi mogli biti "takvi prepredeni lopovi".

Vrsta djela - Uzbuna na Zelenom Vrhu detektivski je roman namijenjen djeci i mladeži. Po dinamičnosti radnje i glavnim junacima podsjeća na čuveni roman njemačkog pisca Ericha Kastnera Emil i detektivi.

Kompozicija - Roman se sastoji od trideset kratkih poglavlja koja su kompozicijski tako raspoređena da slijede uzlazno - silaznu liniju događanja. Mogli bismo reći da roman započinje zapletom, tj. već na prvoj stranici usred smo napetih i tajnovitih zbivanja (otrovan je pas Milićevih i ukradena im je sisaljka za vodu). Obavijesti koje obično dobivamo u uvodu (mjesto radnje, vrijeme radnje, pojedinosti o likovima) saznavat ćemo postupno tijekom zapleta. Vrhunac u razvoju radnje potjera je za lopovima, a rasplet se odvija na kraju kada se svi okupe oko postelje pretučenog dječaka Tome.

Tematsko - idejni sloj - Tema je uzeta iz života prigradske djece bujne mašte, željne avantura. Dječaci postaju detektivi, tragaju za lopovima, proživljavaju strahove, čine sitne nepodopštine, preuveličavaju svoje uloge u pojedinim akcijama, uvaljuju se u smiješne situacije, a osnovni im je cilj plemenit i human: uhvatiti drske lopove i predati ih ruci pravde. Namjera je pisca da prije svega zabavi svoje čitatelje uzbudljivom pričom, ali pričom koja u sebi ujedno nosi i plemenitu pouku o poštenju, prijateljstvu, o pravu djece na svoje viđenje svijeta i onu da će zlo i nepoštenje na kraju uvijek biti kažnjeni.

Prostor i vrijeme - Radnja romana odvija se u naselju Zeleni Vrh negdje na rubu velikoga grada. Premda se izrijekom ne spominje ime grada, lako je u njemu prepoznati Zagreb. Naselje Zeleni Vrh smješteno je na brežuljkastom terenu prošaranom voćnjacima i vinogradima, a okružuje ga pojas šume, nalik na povisoku ogradu od gizdavih hrastova; u blizini je i jezero, također okruženo gustom šumom, čak i bunker iz rata i, naravno, prašnjava cesta što vodi dolje prema gradu. U tom prostoru dječja mašta uistinu ne oskudijeva prostorima za igru.

Vrijeme je poslijeratno, tj. neposredno iza Drugog svjetskog rata, godina je 1945. osjeća se materijalna oskudica, posljedice rata posvuda se vide: u gradu ne rade kina, ne voze tramvaji, policija budno pazi na moguće bande pljačkaša koje su ostale iza ratnog kaosa, ljudi u razgovorima često spominju netom završeni rat.

Likovi - Roman nema jedan središnji lik koji bi bio pokretač zbivanja. Glavni je lik kolektiv, tj. skupina dječaka i nijedan od njih ne ističe se kao vođa i organizator akcija, svaki je zanimljiv na svoj način i svaki sudjeluje u nekom od brojnih poduhvata koji pridonose zajedničkom cilju - hvatanju lopova.Valja napomenuti da dječaci u Kušanovu romanu žive prije svega u svijetu igre i kada se bave ozbiljnim stvarima, oni se "igraju" rješavanja jedne teške zagonetke.

Ratko Milić - Koko dvanaestogodišnji je dječak. Živi s majkom, ocem i mlađom sestrom Maricom. Otac je zaposlen u gradu, ne zarađuje puno pa obitelj skromno živi. Koko je živahan, maštovit, uživa u uzbuđenjima, voli se hvaliti i pomalo praviti važan pred drugovima. Hrabar je i poduzetan kad je to najpotrebnije i za prijatelje će sve učiniti. Vrlo je osjećajan, ali to prikriva pred drugima kako mu se ne bi rugali da se ponaša kao razmažena curica.

Vinko Leib - Žohar, Kokov vršnjak, živi u složnoj obitelji; otac mu je slikar a majka Margareta pažljiva je i brižna iako ponekad ne shvaća previše ozbiljno sinovljeve probleme, kao kad, na primjer, zahtijeva od nje da ga zove nadimkom Žohar, kad ga već svi prijatelji tako zovu. Poput Koka i on je maštovit, hrabar, plemenit, uvijek spreman na akciju. Lako se naljuti i nema dlake na jeziku.

Tomo Branjc najnesretniji je od svih dječaka. Majka mu je dobra i brižna, no boli ga što ga otac Mirko i stariji brat Ivo ne vole, često mu se rugaju i podcjenjuju ga. Privržen je svojim prijateljima i nalazi se na teškim mukama kad otkrije lopove: treba li otkriti svom društvu lopove ili prešutjeti sramotu da su mu otac i brat kradljivci. Ako ih oda, izdajica je vlastite obitelji, ako ih ne oda, gubi prijatelje do kojih mu je jako stalo i sam postaje suradnikom lopova. Prevladala je savjest poštenog dječaka koji ima vrlo razvijen osjećaj za pravdu. Poštenje se na kraju isplatilo i nagrađen je saznanjem da mu Mirko i Ivo Branjc nisu ništa, ni otac ni brat, ni bilo kakva rodbina.

Božo živi s majkom. Otac mu je davno umro, a majka teško zarađuje za život kao krojačica pa žive skromno i siromašno. Najsiromašniji je od svih dječaka i oni paze da ne bi povrijedili njegov ponos rugajući mu se da nema ovo ili ono što oni imaju. Božo je nespretan, jako kratkovidan i nosi naočale, ali hrabro se upušta u opasne igre kao i ostali dječaci.

Emica je lijepa simpatična djevojčica, živi s majkom i tetkom. Majka joj je nezaposlena blagajnica u kinu. Emica nije član družine. U nju su svi pomalo zaljubljeni, ali to kriju. Emica strastveno voli špijunske romane. Od svojih vršnjaka lako izvlači tajne i koristi ih za svoje potrebe, no kad shvati da je pogriješila, pridružuje se dječacima i sudjeluje u razotkrivanju lopova. Kao i ostali ima jako razvijen osjećaj za pravdu, ali i puno tipičnih ženskih mušica.

Od likova odraslih značajnije mjesto zauzimaju stari Isak, Tomin očuh brijač Mirko Branjc, njegov sin Ivo i pjesnik Mario - posebno simpatičan, pomalo šašav i djetinjast lik koji zbog svog čudnog ponašanja nehotice navodi dječake na krivi trag.

Jezik i stil - Roman je pisan standardnim književnim jezikom, likovi u dijalozima nisu jezično karakterizirani. Stil je pisanja jednostavan, tipičan za detektivske romane, a fabula je zamršena, tako organizirana da pobuđuje radoznalost i napeto iščekivanje rješenja sileći čitatelja da roman čita u jednom dahu ne ispuštajući ga iz ruku dok se ne nađe odgovor na pitanje koje toliko muči glavne junake.

Čitajući djelo obrati pozornost na
- uzbudljivost i napetost fabule
- kompoziciju fabule
- individualne karakteristike likova: drugarstvo, osjećaj za pravdu, radoznalost, hvalisavost,
potiskivanje straha, hrabrost...
- odnos roditelja prema djeci
- obilježja detektivskog romana: postavljanje problema, krivi tragovi u traženju rješenja,
zamršenost zbivanja, rješavanje problema, kažnjavanje krivca
- humor u romanu

__________________________________

Ivan Kušan, akademski slikar, književnik i prevodioc. Rođen je 1933. godine u Sarajevu, a od 1939. godine živi u Zagrebu, gdje se i školovao. Piše romane i novele za djecu i odrasle, te drame, kritike, filmske i TV scenarije. Poznat je i po prevođenju sa engleskog, francuskog i ruskog jezika. Najpoznatija djela za djecu i omladinu su mu: Koko u Parizu, Ljubav ili smrt, Zagonetni dječak, Domaća zadaća, Lažeš Melita, Uzbuna na Zelenom Vrhu, Koko i duhovi, a od djela za odrasle značajnije su mu knjige: Razapet između, Zidom zazidani, Toranj i Trenutak unaprijed. Napisao je niz TV scenarija prema vlastitim djelima i dobitnik je gotovo svih književnih nagrada za dječju i omladinsku književnost. Bio je i nosioc hrvatske kandidature za Andersenovu nagradu, najveću svjetsku nagradu za dječju književnost. Mnoge svoje knjige sam je ilustrirao.

Ivan Kušan - Domaća zadaća

Ivan Kušan - Koko i duhovi

Ivan Kušan - Koko u Parizu

Ivan Kušan - Lažeš Melita

Ivan Kušan - Ljubav ili smrt

Ivan Kušan - Zagonetni dječak