Lektire.me je internet stranica koja sadrži prepričana književna dela i njihovu analizu. Cilj sajta je da pomogne srednjoškolcima da razumeju lektire, čitaocima da bolje razumeju dela koja čitaju, kao i da saznaju nešto više o piscima.
Ivan Kušan - Koko u Parizu
Kratki sadržaj - Trinaestogodišnji Ratko Milić, poznatiji kao Koko, i njegov najbolji prijatelj Zlatko Brnčić spremaju se u Pariz u goste Zlatkovu ujaku, slikaru Poklepoviću kojeg Francuzi zovu Pokle. Koko buba francuski, no ne ide mu baš najbolje. Zlatko je već bio u Parizu pa svom prijatelju, koji se nikada nije maknuo iz Zagreba, nastoji što bolje opisati taj veliki i slavni grad. No u Zlatkovim pričama Pariz nije samo velik i pun znamenitosti, nego i vrlo opasan. Tamo se, na primjer, dnevno dogode tri tisuće otmica, naročito se otimaju dječaci njihovih godina, a ako otmičari ne dobiju zatraženu svotu, zna se - ubijaju svoje žrtve. Na aerodrom svaki sat slijeće deset tisuća aviona, a svuda uokolo vrebaju snajperisti; bogalji šeću ulicama, a u svojoj drvenoj nozi imaju ugrađenu strojnicu ili barem radiopostaju; slijepci iz svojih sljepačkih štapova pucaju po prolaznicima. Koko se ježi od straha i u čudu se pita kako Zlatkov ujak može živjeti u takvom gradu, no slikari su čudni ljudi.
Iz Zagreba su krenuli avionom. Zlatko usput priča o avionskim katastrofama, zračnim gusarima i drugim strahotama tako da Koko ni živ ni mrtav stiže na golemi aerodrom u Parizu. Naravno, ni u snu ne bi priznao da se uplašio. Dočekao ih je Zlatkov ujak, slikar Poklepović, i poveo u svoj stan. Da bi došli do slikareva stana, promijenili su nekoliko vlakova podzemne željznice, vozili se autobusom i pješačili sve dok nisu stigli do skromnog slikareva prebivališta. Putem se slikar čudno ponašao, a u stanu još čudnije. Stan je bio na najvišem katu nevelike kuće s terasom, a drvene stube vodile su do sobice u potkrovlju, koju je slikar zaključao s četiri ključa. Odmah je odveo dječake u tu sobicu i pokazao im nevjerojatno blago: iza tri zastora stajala je najskuplja slika na svijetu, Mona Lisa slavnog talijanskog slikara Leonarda da Vincija koja bi se inače, strogo čuvana, trebala nalaziti u pariškom muzeju Louvreu. Slikar se silno boji da se ne sazna kako je slika kod njega kako mu je ne bi ukrali i da zbog nje i sam ne nastrada. Dječacima nije objasnio kako je slika dospjela kod njega i sve se počinje komplicirati.
Ujak je Koka i Zlatka poslao na šišanje zaboravivši im dati jesti. Dječaci su se našli kod čudnog brijača još čudnijeg ponašanja. Tako ih je "uredio" da ni sami sebe nisu prepoznali, izgledali su kao dvije loptice za badmington. Kad su se vratili, Zlatko se otišao kupati, a Koko nije mogao odoljeti da još jednom ne pogleda najskuplju sliku na svijetu. Popeo se u potkrovlje i na svoje zaprepaštenje otkrio da slike više nema, netko ju je očito ukrao. Sjurio se do Zlatka koji ne vjeruje da se tako nešto moglo dogoditi. Vratili su se obojica u potkrovlje i - ugledali sliku na istom mjestu. Zlatko je bio bijesan na Koka, no Koko uporno tvrdi da nije lagao. Pogledao je kroz prozor i ugledao sumnjivi crveni automobil. Bez riječi je odjurio na ulicu. Nakon toga slijedi niz zamršenih i uzbudljivih događaja, a u centru svih zbivanja je slavna Leonardova slika. A što je uzrokovalo tu strku i gužvu i tko sve sudjeluje, tko su glavni sumnjivci za krađu?
Slavni američki redatelj Alles Worson snima film o krađi Mona Lise (prema istinitom događaju) i da se slavna slika ne bi oštetila, nepoznati slikar iz Hrvatske, tj. Zlatkov ujak, izradio je kopiju koja će stajati na mjestu prave slike. Kopija je toliko slična daje nitko ne može razlikovati od originala. O tome je u dogovoru s Worsonom, u čuvenom pariškom listu "Večernja truba" pisao još čuveniji reporter Marcel Clever i tako pobudio opću radoznalost. Za sliku se zainteresirao i bogati grčki brodovlasnik, ljubitelj umjetnina, Nikolas Somais. Somais je strašno ljut na svoga sina Katsaridu zato što ovaj ne želi postati poznati pijanist, već uporno gnjavi oca damu kupi električnu gitaru i dopusti voziti biciklističke utrke. U slučaj je upletena i kćerka Marcela Clevera, djevojčica koja obožava špijunske romane, igra se špijunke i skuplja slike filmskih glumaca. Ona se želi umiješati u igru oko Mona Lise i spriječiti njenu krađu. Najsumnjiviji joj je bogati Grk, zato se povezuje s njegovim sinom, koji je ionako u nju pomalo zaljubljen. Tu su i dvojica lažnih brijača Charles i Frederic, zapravo službenici osiguravajućeg društva zaduženi da čuvaju sliku. Njih je Koko iznenadio kad su pokušavali ukrasti sliku iz potkrovlja i zamijeniti je Poklepovićevom kopijom. Vrlo važnu ulogu u priči igraju Jean i Michael, sinovi lažnih brijača, strašno ljuti na svoje očeve jer ih ovi nisu pustili na ljetovanje. Oni smišljaju da se osvete roditeljima tako što će učiniti nešto strašno važno po čemu će ih pamtiti cijeli Pariz. Njih dvojica oteli su Koka i saznali od njega za Mona Lizu. Od slikara Poklea traže golemu otkupninu ili će ubiti Koka. U čitavoj toj gužvi najbolje se snalazi bogalj s drvenom nogom i crnim povezom preko oka, tajanstveni neznanac, koji se pojavljuje onda kada prijeti opasnost da situacija postane bezizlazna.
Zlatko na kraju spašava Koka od otmičara i ispostavlja se da Mona Lisa uopće nije bila ukradena. Ali najveće iznenađenje je kraj romana: svi ovi uzbudljivi i nevjerojatni događaji bili su tek - Kokov san. Kada Koko ispriča san Zlatku, ovaj pronicljivo zaključuje kako su sva lica iz sna zapravo likovi iz prethodnih Kušanovih romana.
Vrsta djela - Koko u Parizu detektivski je roman u kojem su glavni junaci djeca iz urbane, gradske sredine. Radnja je romana komplicirana, pomalo nevjerojatna, ali uzbudljiva i neizvjesna do samoga kraja. Pustolovni roman.
Kompozicija - Roman se sastoji od trideset relativno kratkih poglavlja. Uvod predstavlja Kokovo pripremanje za polazak u Pariz i Zlatkovo opisivanje tog velikog grada koji Koku djeluje zastrašujuće. Zaplet je dolazak u Pariz, odlazak u Pokleov stan i dalje se nastavlja uzbudljivim događajima oko slavne slike i Kokove otmice. Vrhunac a ujedno i rasplet je sastanak svih likova u slikarevu stanu gdje se sve razrješava. Epilog je zadnje poglavlje u kojem Koko objašnjava svoj san.
Kad već spominjemo san, valja objasniti zašto je pisac radnju romana prebacio u Kokov san. Taj postupak, bolje rečeno ta dosjetka, omogućila je piscu beskrajan prostor slobodne detektivske igre, gdje se neće postavljati pitanje uvjerljivosti radnje, gdje postaje moguće da dva zagrebačaka dječaka po čitavom velikom Parizu vuku najskuplju svjetsku sliku - ionako je sve to samo san!
Tematsko - idejni sloj - Tema romana je detektivska, tj. kriminalističko - pustolovna s vrlo zamršenom fabulom oko otkrivanja tajne nestanka najskuplje slike na svijetu. Osnovna nakana piščeva je da nas prije svega zabavi pruživši nam jednu zanimljivu, beskrajno zabavnu, ali i zahtjevnu detektivsku igru u kojoj će samo oni najpažljiviji i najdosjetljiviji, otkrivajući i slijedeći skrivene tragove koje nam pisac ostavlja, doći do pravog rješenja. Uvukavši nas u priču, pisac nas drži u napetosti od početka do kraja. Mi se poistovjećujemo s glavnim junacima, stavljamo se u njihove uloge i proživljavamo opasne i smiješne dogodovštine. Usput otkrivamo da iste ili slične probleme imaju i djeca u Zagrebu kao i ona u Parizu, tj. diljem cijeloga svijeta.
Prostor i vrijeme - Radnja romana odvija se najvećim dijelom, kako stoji i u naslovu, u glavnom gradu Francuske - Parizu. Pariz je prikazan kao golem grad s bezbrojnim znamenitostima, bučnim, prometnim ulicama i ljudima silno zauzetim svojim poslovima, a u mašti Kokova prijatelja Zlatka, kao grad pun opakih tipova: gangstera, ubojica, lopova, otmičara - grad u kojem opasnost vreba na svakom koraku. Vrijeme je sadašnje, suvremeno, preciznije negdje 70-tih godina, kada su na vrhuncu slave bili čuveni američki redatelj Orson Wells, engleski glumac Peter O'Toole i talijanska glumica Monica Vitti. Radnja počinje i završava u Zagrebu i Zagreb u usporedbi s Parizom izgleda kao tihi mirni gradić u kojem se živi sigurno i bez opasnosti za vlastiti život.
Likovi - Koko je običan trinaestogodišnji dječak iz Zagreba. Iako iz njegova sna nastaje sva radnja, Koko nije glavni junak, nego tek ravnopravan sudionik u zbivanjima. Nije baš neki naročit đak, ne voli se kupati, od jela najviše voli punjenu papriku, a u Parizu ga stalno muči glad. Ima čudnu naviku da se češka lijevom rukom iznad desnog uha. Kao i svi dječaci voli se praviti važan. Sam pisac za njega kaže da u svakoj mučnoj prilici, kad bi ga hvatao strah i želja da se okrene i pobjegne, uvijek bi ga gonila naprijed pomisao kako će mu se prijatelji rugati ako ispadne kukavica i kako će mu se diviti ako ispadne domišljat i hrabar. U ovom se romanu doista pokazao hrabar i domišljat. U golemom Parizu često se s čežnjom prisjeća svoje zagrebačke sobice s bagremom pod prozorom.
Zlatko je Kokov prijatelj. Visok je, mršav, puno čita i puno zna. Jako dobro poznaje Pariz i poput većine dječaka voli pretjerivati u dočaravanju opasnosti koje vrebaju na svakom koraku u velikim gradovima a Koko mu vjeruje jer ima puno povjerenje u njegovo znanje. Zlatko je bistar, snalazi se u svakoj novoj situaciji, odlučan je i u romanu je Kokov zaštitnik, koji nastoji spasiti prijatelja pod svaku cijenu.
Merie Clever i Katsarida Somais za razliku od Koka i Zlatka, običnih zagrebačkih dječaka, predstavljaju otmjeni dio pariškog društva. Marie je kćerka uglednog novinara, a Katsarida sin bogatog brodovlasnika. Oboje su u blagom sukobu s roditeljima: Katsarida zato što ga otac ne razumije, naime tjera ga da postane ozbiljni glazbenik i uopće ne shvaća sinovu želju da postane rock zvijezda i slavni biciklist koji će pobijediti na najpoznatijoj biciklističkoj trci na svijetu "Tour de France". Osim toga zabrinut je da mu otac ne učini kakvu novu glupost zbog svoje velike ljubavi prema umjetničkim slikama, pa nastoji spriječiti krađu Mona Lise i spasiti oca od skandala u kakav je već jednom upao. Katsarida je pomalo zaljubljen u Marie, a ona to zna samo mu ne želi reći.
Marie se ljuti na oca što je ne smatra dovoljno ozbiljnom. Aktivnija je i poduzetnija od Katsaride i preuzet će glavnu ulogu u razrješenju misterija oko nestale slike. Čak će u novinama pod očevim imenom objaviti članak Gdje je prva Mona Lisa?. Marie strašno voli špijunske romane i zanosi se kako će jednom postati velika špijunka poput Mate Hari.
Jean Brange i Michael Croitier "negativci" koji se žele proslaviti nekakvim velikim djelom kao što je pljačka banke ili otmica, o čemu će pisati sve novine, zapravo su nezadovoljnici razočarani što preko ljeta moraju ostati u gradu iako su im očevi obećali ljetovanje prema vlastitoj želji. Jean je stariji, položio je veliku maturu i ima svoj automobil, a Michael je Kokovih godina. Oteli su Koka i prijete mu groznom smrću ako ne dobiju otkupninu. Obojica predstavljaju tipove gradskih fakina koji su u stanju napraviti i kakvo zlo, no u biti su normalni dječaci, samo što svoje nezadovoljstvo izražavaju na nedopušten i opasan način.
Ivan Kušan ili kako su ga likovi smatrali Bogaljem zapravo je naš pisac koji ulazi u roman i sve ga više zapliće. Zapravo, kad ne bi bilo njega Koko u Parizu bio bi slikovnica. Ivan Kušan je sveznao, dobar je, ima povez na oku i drvenu nogu.
Likovi odraslih također su upleteni u krađu slike i svaki od tih likova prikazan je na humorističan način. Posebno su smiješni nespretni brijači, zapravo agenti osiguravajućeg društva i očevi Jeana i Michaela, Frederic i Charles. Smiješnog je i djetinjeg ponašanja slikar Pokle koji živi u nadi da će jednom uspjeti zaraditi toliko novaca da će moći slikati samo ono što želi - plavo sunce. Novinar Marcel Clever umišljen je u svoju veličinu i vlastitu vrijednost i ta ga umišljenost također čini smiješnim. Voli svoju kćerkicu i sve bi joj dao a taj odnos kod nje razvija osjećaj nadmoći nad ocem. Vrlo je simpatičan, ali je mnogo toga »zakuhao« oko krađe Mona Lise.
I redatelj Worson i brodovlasnik Somais su galamdžije, naoko srditi, strogi i opasni, ali na kraju se pokazuju kao dobroćudni bogataši koji puno utječu na svoju okolinu.
Posebno zanimljiv je lik bogalja s drvenom nogom. Tajanstven je i neobičan, drukčiji od ostalih, prava nepoznanica. Svojom pojavom izaziva jezu i strah, nalikuje opasnim negativcima iz pustolovnih i kriminalističkih filmova, neuhvatljiv je a iskrsava naglo u najpre-sudnijim trenucima. Za većinu čitatelja ostat će do samog kraja romana tajna da je to sam Ivan Kušan, koji je tako postao i lik u svom vlastitom romanu.
Jezik i stil - Roman je pisan standardnim književnim jezikom s obilnom upotrebom žargona primjerenog dječacima urbanih, gradskih sredina. Vrlo značajni su dijalozi koji omogućuju bolje upoznavanje likova, njihova načina razmišljanja i djelovanja. Karakteristična su dječja preuveličavanja, primjerice Zlatkovo opisivanje Pariza ili planovi Jeana i Michaela o razbojničkom djelovanju. Rečenice su jednostavne, opisi neopterećeni suvišnim detaljima, a sve je podređeno zaplitanju radnje prepuštajući čitatelju da se pozabavi njenim otplitanjem.
Čitajući djelo obrati pozornost na
- zanimljivost fabule
- zagonetnost zbivanja
- uloge pojedinih likova
- odnos djece i roditelja: Katsarida - otac; Marie - otac; Jean i Michael - njihovi očevi
- Pariz u romanu: ulice, trgovi, znamenite građevine
- obilježja detektivskog romana
- humor u romanu
- neočekivani završetak romana
Tema djela su dogodovštine dječaka Koka i Zlatka u Parizu. Oni, kao i ostali likovi u romanu, pokušavaju saznati gdje je nestala slika Mona Lise. Svi to čine na vrlo zanimljiv i zabavan način.
Pouka - Prijateljstvo i odanost prijatelju u najtežim situacijama, pa čak i po cijenu vlastitog života. Poštenje i otpor prema svakoj vrsti kriminala.
Ideja - Slika Mona Lise je glavni razlog zbog kojeg su svi likovi u romanu nastojali poput pustolova i kriminalaca doći do te slike i na lak način se obogatiti.
Bilješke tijekom čitanja
- Trinaestogodišnji Ratko Milić, zvan Koko, Zlatko Brnčić, Zlatkov ujak(Pokle), Marie Clever, Alles Worson, Marcel Clever, Nikolas Somais, Katsarida, papagaj Cesar, Maurice, Frederic, Charles, Jean, Michael, pisac
- Koko i njegov prijatelj Zlatko spremaju se u Pariz u goste Zlatkovu ujaku, slikaru Poklepoviću, zvanom Pokle
- Koko uči francuski jezik
- Zlatko plaši Koka da se u Parizu otimaju dječaci njihovih godina, svuda vrebaju snajperisti, bogalji imaju ugrađene strojnice, slijepci pucaju po prolaznicima
- Koko sav prestrašen od Zlatkovih priča ipak sretno sa Zlatkom dolazi u Pariz
- Slikar Poklepović, zvani Pokle, odvodi ih u svoj čudan stan i pokazuje sliku Mona Lise
- Marie Clever, kći poznatog francuskog novinara Marcela Clevera, ljuta je na tatu što je nije poveo sa sobom k režiseru Worsonu koji je u Parizu snimao film o krađi Mona Lise
- Nikolas Somais želi svom sljedećem brodu dati ime Mona Lisa po čuvenoj slici
- Katsarida Somais, prijatelj Marie Clever
- Koko bježi za lopovima u crvenom automobilu
- Jean i Michel otimaju Koka
- Zlatko uzima sliku Mona Lise kako bi je dao u zamjenu za Koka
- Jean i Michel otimaju Zlatka i sliku
- Za sliku Mona Lise Jean i Michel traže 10 milijuna franaka od gospodina Somaisa
- Koko i Zlatko zajedno sa slikarom pobjegnu autobusom
- Marie Clever i Katsarida Somais prate Koka i Zlatka
- Bogalj (pisac Kušan) razgovara sa slikarom Poklepovićem
- Slika Mona Lise nije original
- Charles i Frederic traže sliku kod gospodina Somaisa
- Jean, Michel i gospodin Alles Worson kod gospodina Somaisa
- Zajednički susret sviju kod gospodina Somaisa i spoznaja da nitko nije "pravi lopov"
- Koko odlazi stepenicama do prijatelja i trči, trči, beskonačno trči
- Koko se probudi jer to je bio san i odluči sanjati što više tako lijepih snova
Dojam o djelu - Roman Koko u Parizu mi se sviđa zato što je u njemu opisan san dječaka Koka. Koko sanja da se nalazi u Parizu sa prijateljem Zlatkom, da je Mona Lisa ukradena, no ipak se na kraju probudi i dozna da je sve to samo san. Knjiga je i vrlo smiješna i pomalo napeta.
Ivan Kušan - Koko u Parizu - verzija 2
Ivan Kušan - Koko u Parizu - verzija 2 pdf
________________________________
Ivan Kušan, akademski slikar, književnik i prevodioc. Rođen je 1933. godine u Sarajevu, a od 1939. godine živi u Zagrebu, gdje se i školovao. Piše romane i novele za djecu i odrasle, te drame, kritike, filmske i TV scenarije. Poznat je i po prevođenju sa engleskog, francuskog i ruskog jezika. Najpoznatija djela za djecu i omladinu su mu: Koko u Parizu, Ljubav ili smrt, Zagonetni dječak, Domaća zadaća, Lažeš Melita, Uzbuna na Zelenom Vrhu, Koko i duhovi, a od djela za odrasle značajnije su mu knjige: Razapet između, Zidom zazidani, Toranj i Trenutak unaprijed. Napisao je niz TV scenarija prema vlastitim djelima i dobitnik je gotovo svih književnih nagrada za dječju i omladinsku književnost. Bio je i nosioc hrvatske kandidature za Andersenovu nagradu, najveću svjetsku nagradu za dječju književnost. Mnoge svoje knjige sam je ilustrirao.
William Shakespeare - Hamlet Viljem Šekspir - Hamlet Jedne večeri na straži dogodilo se nešto neobično, Horaciju, Marcelu i Bernandu se ukazao… >
Ivo Andrić - Prokleta avlija Vrsta djela - romanVrijeme radnje - neodređeno, turska okupacijaMjesto radnje - turski zatvorTema djela - život zatvorenika… >
Johann Wolfgang Goethe - Patnje mladog Werthera Johan Volfgang Gete - Patnje mladog Werthera Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala… >
Meša Selimović - Derviš i smrt Ovo je priča o pokušajima derviša Ahmeda Nurudina, šejha mevlevijskog reda, za vrijeme Otomanske vladavine u… >
Dobrica Ćosić - Koreni Koreni su drugi roman Dobrice Ćosića. Objavljen je 1954. godine. Roman Koreni je tematski slojevit, moderan i po tematici… >