Jacob i Wilhelm Grimm - Zlatna ptica

Davno nekoć živio vam kralj što je za dvorima imao lijep perivoj, a tu raslo drvo što je nosilo same zlatne jabuke. Kad bi drvo donijelo plodove, brojili su zlatne mu jabuke i o tome izvješćivali kralja. Ali nekog jutra moradoše javiti kralju da nema jedne dragocjene jabuke.
- Valja postaviti stražu i svake noći pod drvetom stražariti! - zapovjedi kralj.

Imao kralj trojicu sinova pa najstarijega odredi da iduće noći drži stražu u vrtu, pod drvetom. Ali kad je izbila ponoć, nije se sinak mogao snu oteti nego zaspa, tako te ujutro opet ne bijaše jedne jabuke. Druge noći morade drugi sin stražariti, ali ni on ne bijaše bolje sreće: i njemu se pridrijemalo, pa kad je izbila ponoć, zaspa i on, i tako je ujutro i opet nedostajala jedna jabuka. Sada dođe red na trećeg sina da čuva stražu. Bijaše on spreman da te noći bdi, ali kralj nije baš imao pouzdanja u najmlađega: mišljaše da će ovaj još manje postići negoli njegova braća. Ali kako je najmlađi kraljević uporno molio, najposlije mu dopusti.

I tako treće noći najmlađi sin ode u vrt da stražari. Legao momak pod drvo, bdio i stražario i nije dopustio da ga san nadvlada i presvoji. Kad je izbila ponoć, nešto zašušta zrakom, i on na mjesečini opazi kako dolijeće ptica kojoj je perje sve od zlata te blista na mjesečevu sjaju. Ptica sletje na drvo, i baš je otkinula jedan zlatni plod kadli momak na nju odape strijelu sa svog luka. Strijela je ptici samo okrznula perje, iščupala joj jedno zlatno pero: ptica odletjela, a pero pade kraljeviću do nogu.

On ga podiže te ujutro odnese kralju i pripovjedi mu što je noću doživio. Kralj sazva svoje vijeće, i svaki mu u vijeću izjavi da takvo pero vrijedi silnog blaga.
- Ako je tako - preuze kralj - neću mirovati dok ne imadnem cijelu pticu.

Najstariji sin krenu na put: uzdao se on u svoju pamet i mislio da će već naći zlatnu pticu. Pošto je neko vrijeme tako išao, vidje gdje na okrajku šume sjedi lisica. Odmah se on maši svoje puške te uze nišaniti.

- Nemoj, stani! - povika mu lisica. - Nemoj me ustrijeliti, pa ću ti zauzvrat dati dobar savjet. Znam, pošao si u potragu za zlatnom pticom. Večeras ćeš stići u selo u kojem dvije krčme stoje jedna drugoj sučelice. Jedna je sva rasvijetljena, u njoj je bučno i veselo. Ali ti nemoj svratiti u nju, nego odsjedni u onoj drugoj, sve ako ti se čini mračna, jadna i kukavna.

"Kako mi takva glupa životinja može udijeliti valjan i pametan savjet!" u sebi će kraljevski sin.

I odmah opali iz puške, ali promaši, a lisica pruži rep i nestade u šumi. Kraljević nastavio put, a uvečer eto ga u selo gdje su dvije krčme, jedna nasuprot drugoj: u prvoj pjesma i pocupkivanje, druga pak jadna i kukavna, od pogleda na nju duša ti se nasumori.

"Bio bih baš glupan kad bih ušao u tu bijednu krčmu, a ovu lijepu zaobišao", pomisli kraljević. I tako uđe u bučnu i veselu, i tu poživje lagodno, tjerajući brigu na veselje, i sasvim smetnu s uma zlatnu pticu, zaboravi oca i svaku dobru pouku i savjet.

Pošto je minulo neko vrijeme a najstariji se sin sveudilj nije vraćao niti od njega bijaše glasa, to se onda drugi sin otputi da traži zlatnu pticu. Kao i najstariji sin, tako i taj drugi naiđe na lisicu, koja i njemu dade dobar savjet, ali on nije mario. Kad je došao onamo gdje su dvije krčme, brat mu stajao na prozoru one odakle se orila pjesma i veselje te ga pozvao unutra, a mlađi se nije skanjivao nego odmah uđe. I on tu poživje u zabavi i veselju, i njemu se istrlo iz glave sve o zlatnoj ptici. I opet proteklo neko vrijeme, pa najmlađi kraljević htio u potragu, htio i on okušati sreću, ali otac nije dopuštao.

"Uzaludno je to", govorio kralj, "taj će naći zlatnu pticu još manje negoli njegova braća, a snađe li ga kakva nesreća, neće on znati sebi pomoći. Još je on žutokljunac."

Ipak, kako je najmlađi sin navro da ide i neprestano molio, kralj naposljetku pristade. Na rubu šume opet sjedila lisica, molila da joj poštedi život i udijelila mu dobar savjet. Momak bijaše dobra srca i blage ćudi te će lisici ovako:
- Budi bez brige, mala lijo, neću ti ja ništa nažao.
- I nećeš se zbog toga pokajati - na to će lisica. - A da prije stigneš, samo mi sjedni na rep.

I tek što se pravo smjestio, lisica udari u trk preko brda i dolina, poteče poput vjetra, tako da je sve zviždalo oko ušiju. Kad su stigli nadomak sela, momak ustade, posluša dobar savjet i, ne osvrćući se, uđe pravo u neuglednu krčmu i tu u miru prenoći. Kad je objutrilo, iziđe u polje, a ono ondje već sjedi lisica. Ona mu reče:

- Sada ću te ja dalje uputiti što ti je činiti. Valja ti samo pravo naprijed pa ćeš doći do dvorca pred kojim leži čitava četa vojnika. Ali ti ništa ne brini, jer će svi redom spavati i hrkati. Kreni između njih pa ravno u dvorac. Prođi kroza sve odaje što ih ondje ima dok se naposljetku ne nađeš u jednoj gdje visi drvena krletka, a u njoj zlatna ptica. Ne gledaj na praznu zlatnu krletku što pokraj drvene visi za ukras. Dobro se čuvaj i pazi da pticu ne premetneš iz loše drvene krletke u lijepu zlatnu, jer bi mogao zlo proći.

Pošto je to izrekla, lisica opet pruži rep, a kraljević sjede na nj. I opet su potekli preko brda i dolina, jurili tako da su vlasi zviždale na vjetru. Kad je kraljević stigao u blizinu dvorca, nađe sve kako je lisica kazala. A kad se obreo u posljednjoj prostoriji, vidje zlatnu pticu u drvenoj krletki, do ove visi prazna zlatna krletka, a na podu u toj odaji razbacane tri zlatne jabuke. Momak tada pomisli kako bi bilo smiješno i nesklapno da lijepu pticu ostavi u priprostoj i ružnoj krletki, pa on na ovoj otvori vratašca, uze pticu i premjesti je u zlatnu krletku.

Tek što je to učinio, ptica protisnu prodoran krik. Probudiše se vojnici, jurnuše unutra, ščepaše momka te ga vrgoše u tamnicu. Ujutro ga izvedoše pred sud, pa mu onda, kako je sve priznao, kraljevi suci izrekoše smrtnu kaznu. Kralj ipak reče:

- Poklonit ću ti život uz jedan uvjet: da mi dovedeš zlatnog konja koji juri brže od vjetra. Učini tako pa ćeš steći slobodu, i još ću te nagraditi: za zlatnog konja dat ću ti zlatnu pticu.

Momak prihvati, ali je, tužan i žalostan, duboko uzdahnuo kad je uzeo put pod noge: ta gdje da nađe zlatnog konja? Malko je poišao, a onda odjednom ugleda staru prijateljicu lisicu kako sjedi na putu.

- Vidiš - reče mu ona - sam si sebi na vrat naprtio nevolju zato što me nisi poslušao. Ali ne kloni duhom, jer ću ti ipak pomoći i kazati kako ćeš doći do zlatnog konja. Valja ti samo pravo naprijed pa ćeš stići dvorcu gdje u staji drže zlatnog konja. Pred stajom će ležati konjušari, ali ne brini, oni će spavati i hrkati, pa mirno možeš zlatnog konja izvesti odande. I da znaš i pamtiš jedno: osedlaj konja lošim sedlom, onim od drveta i kože, a nipošto zlatnim što ondje također visi, inače zlo po tebe.

Nato lisica pruži rep, kraljević se smjesti, a onda pojuriše preko brda i dolina tako da su vlasi na vjetru zviždale. Sve je bilo onako kako je lisica rekla. Kraljević je ušao u staju gdje se nalazio zlatni konj, ali kad ga je valjalo osedlati lošim sedlom, pomisli: "Za tako lijepu životinju bila bi bruka i sramota kad je ne bih osedlao lijepim sedlom: jedno drugom i pripada."

Ali tek što ga je zlatno sedlo dotaklo, zarza konj, tako žestoko da se sve orilo. Probudiše se konjušari, pograbiše momka i vrgoše ga u tamnicu. A sutradan ga sud osudi na smrt. Kralj mu ipak obeća pokloniti život, i zlatnog konja k tome, ako momak uspije dovesti mu kraljevnu što živi u dalekom zlatnom dvorcu. Teška srca krenu kraljević na put. Na svoju sreću, ubrzo naiđe na vjernu lisicu.

- Trebalo bi da te prepustim tvojoj nesreći reče mu lisica. - Nisi zaslužio moje pomoći, ali mi te žao, pa ću te, evo, još jednom izvući iz nevolje. Put kojim si udario vodi te pravo zlatnom dvorcu. Stići ćeš uvečer, a kad se umrača i kad na sve legne tišina, lijepa će kraljevna u kupaonicu da se okupa. Kad ona uđe onamo, ti priskoči i poljubi je, pa će ona svuda za tobom, i lako ćeš je sa sobom odvesti. Ali se dobro u pamet uzmi i nemoj dopustiti da se ona prije toga pozdravi s roditeljima: moraš to odbiti, inače zlo po tebe. Tada lisica pruži rep, kraljević se lijepo smjesti, i onda potekoše preko brda i dolina tako da su vlasi na vjetru zviždale.

Kad je kraljević stigao pred zlatni dvorac, nađe sve onako kako je lisica kazala. Čekao je dok se nije unoćalo i sve utonulo u dubok san, pa kad je kraljevna otišla da se okupa, on priskoči te je poljubi. Ona reče da će rado poći s njim, ali ga usrdno i sa suzama u očima uze moliti neka joj dopusti da se najprije oprosti s roditeljima. U početku je odbijao njezine molbe i odmahivao glavom, ali kako je ona sve više plakala i naposljetku klekla preda nj, on na kraju popusti. Tek što je djevojka prišla očevoj postelji, otac se probudi i svi drugi u dvorcu, te uhvatiše momka i baciše ga u tamnicu.

- Ode ti glava, a možeš život otkupiti i naći milost samo ako makneš brijeg što mi zaklanja vidik s prozora, ali valja da to izvedeš u roku od osam dana. Ako uspiješ, poklanjam ti život i još ti dajem svoju kćer u nagradu. Kraljević prionuo na posao, kopao i lopatao ne popuštajući, ali kad je nakon sedam dana vidio kako je beznadno malo učinio i kako je brijeg sedmog dana visok koliko i prvoga, zapade u veliku žalost, i svaka ga nada ostavi.

Uvečer sedmog dana pojavi se pred njim lisica te će mu ovako:

- Ne znam zašto se s tobom mučim, ne zaslužuješ to. Ali idi pa se naspavaj, a o brijegu pobrinut ću se ja umjesto tebe.

Kad se momak ujutro probudio i pogledao kroz prozor, brijega više nije bilo. Sav radostan požuri se pred kralja te ga izvijesti da je pogodba ispunjena, a kralj već ne imade kud ni kamo nego održati riječ i momku dati svoju kćer.

Krenuli kraljević i kraljevna zajedno iz dvorca, i ne potraja dugo kadli pred njih izbi vjerna lisica.
- Najbolje doduše imaš - prozbori mu lisica - ali uz djevojku iz zlatnog dvorca ide i zlatni konj.
- A kako ću do njega? - upita momak.
- Evo ću ti reći - odgovori lisica. - Ponajprije ljepojku odvedi onom kralju koji te i poslao u zlatni dvorac. Kad je njemu dovedeš, nastat će silna radost i veselje, pa će oni ondje rado preda te izvesti zlatnog konja i tebi ga dati.
- Jest - odgovori momak - ali ja ne želim ostati bez svoje ljepojke.
- I nećeš - preuze lisica. - Nego, kad ti dovedu konja, ti odmah uzjaši pa ozgo svima redom pruži ruku u pozdrav: rukuj se sa svima, a s ljepojkom naposljetku. Kad joj dohvatiš ruku, brzo djevojku vini sebi na konja pa potjeraj odande uzagrepce, nitko te ne može stići, jer taj konj juri brže od vjetra.

Sve je sretno izvedeno, i kraljević je ljepojku odveo sa sobom na zlatnom konju. Pošto su poodmakli od dvorca, na put iziđe lisica te će momku:

- Sada ću ti pomoći da dođeš do zlatne ptice. Kad budeš blizu dvorca u kojem se nalazi zlatna ptica, djevojka neka sjaše. Ostavi je meni na brigu, a ti na zlatnom konju odjaši onamo pa ujaši ravno u dvorište. U tome trenutku svi će se silno obradovati pa će ti iz dvorca donijeti zlatnu pticu. Nemoj sjahati nego onako na konju uhvati krletku pa bjež' natrag k nama: ovdje ćeš opet povesti djevojku sa sobom.

Kad je sve lijepo proteklo i kraljević sa svojim blagom htio odjahati kući, reče mu lisica:
- A sad me moraš nagraditi za svu moju pomoć.
- A što tražiš za nju? - upita momak.
- Evo, kad dođem u šumu, ustrijeli me i glavu mi odsijeci!
- Da lijepe li zahvalnosti! - ustuknu kraljević. - Nikad ja to neću učiniti.

Lisica mu na to:

- Kad nećeš, onda valja da te ostavim. Ali prije nego što odem želim ti dati još jedan dobar savjet: ne otkupljuj ono što je za vješala i ne sjedaj na rub studenca! Tako reče te otrča u šumu.

Momak pak pomisli: "Baš neobična životinja, i čudne joj se mušice motaju glavom! Tko bi otkupljivao ono što je za vješala! A želja da sjednem na rub studenca još me nije nikad podišla."

S lijepom kraljevnom i sa svojim blagom krenu on očevim dvorima, a put ga opet vodio kroza selo u kojem su ostala dva starija mu brata. U selu bila velika strka i buka, pa kad je upitao što se to događa, doznade da će toga dana dvojica na vješala. Kad je prišao bliže, razabra da su to njegova braća, koja su počinila svakakva nedjela i potratila sve svoje blago. On upita ima li puta i načina da se oni puste na slobodu.

- Ima ako za njih hoćeš platiti - odgovoriše mu. - Ali čemu otkupljivati nevaljalce i na njih rasipati novac?

Ali se on nije skanjivao, nego odmah plati za njih. Nato svi nastaviše put zajedno. Stigli su u šumu gdje su onom prvom prilikom sreli lisicu, pa kako ondje bijaše ugodno i hladovito, a sunce drugdje pržilo, dvojica starije braće predložiše:

- Ovdje kraj zdenca možemo se malko odmoriti, jesti i žeđ ugasiti.

Najmlađi prihvati te u razgovoru zaboravi lisičin savjet i sjede na rub zdenca, ne sluteći nikakva zla. Ali ga braća gurnuše, pa se on onako natraške prevali i pade u zdenac. Podmukla braća preuzeše lijepu kraljevnu, zlatnog konja i zlatnu pticu te se vratiše na očeve dvore.

- Evo donosimo ne samo zlatnu pticu - rekoše opaka braća - nego smo doveli i zlatnog konja i lijepu kraljevnu iz zlatnog dvorca.

Nastade tada velika radost, ali konj nije htio jesti, zlatna ptica nije pjevala, a kraljevna je samo sjedila i plakala. Najmlađi pak brat nije poginuo: kako je zdenac, na svu sreću, bio suh, pao je momak na meku mahovinu i nije se povrijedio, ali iz one dubine nije mogao van. Ni u toj nevolji nije ga vjerna lisica napustila, nego je skočila k njemu te ga ukorila što je smetnuo s uma njezin savjet.
- Nisi zaslužio, ali ne mogu a da ti ipak ne pomognem da opet iziđeš na sunce.

I tada mu reče neka se uhvati za njezin rep i neka ga se čvrsto drži, i tako ga ona izvuče gore.
- I da znaš - upozori ga lisica - još se nisi izvukao iz svake pogibli: tvoja braća nisu baš uvjerena da si zaglavio, pa su postavila stražu oko šume; ubit će te stražari ako se pokažeš. Preruši se u prosjaka pa idi na dvore.

Na rubu puta sjedio prosjak te momak s njime mijenja odjeću i tako prerušen stiže na očeve dvore. Nitko ga nije prepoznao, ali se ptica opet oglasi svojim pjevom, konj poče jesti, a lijepa kraljevna prestala plakati.
- Što je sad? Što to biva? - u čudu upita kralj.
- Ne znam - odgovori djevojka - ali sam bila tužna i žalosna, a sada sam radosna i sretna. Tako mi je kao da je došao pravi zaručnik.

I pripovjedi kralju sve što se dogodilo, iako su joj dva starija kraljeva sina zaprijetila smrću ako išta kaže. Kralj tada odredi da se skupe i preda nj iziđu svi što bijahu na njegovim dvorima. Pojavi se i momak u prosjačkim dronjcima, a kraljevna ga odmah prepozna te mu obisnu oko vrata. Dvojicu bezdušne braće nato pograbiše i smaknuše, a najmlađi se kraljević oženi lijepom kraljevnom i bi određen da naslijedi prijestolje. A što je bilo od jadne lisice? Poslije nekog vremena kraljević opet jednom išetao u šumu i na istome onom mjestu sreo lisicu, koja mu reče.
- Imaš, eto, sve što možeš poželjeti, a moja nesreća svejednako traje: u tvojoj je moći da je dokrajčiš te me izbaviš.

I lisica ga opet uze usrdno moliti da je ubije i glavu joj odsiječe. Najposlije on i uradi tako, i u tili čas pretvori se lisica u čovjeka, a taj ne bijaše nitko drugi nego brat lijepe kraljevne, koji je tako oslobođen čarolije što je na njemu ležala. Ništa više nije nedostajalo njihovoj sreći, u kojoj poživješe do kraja svoga vijeka.

___________________________________

Jacob i Wilhelm Grimm poznati su njemački pisci bajki. Jacob je rođen 1785. a brat mu Wilhem godinu dana kasnije. Obojica su studirali pravo u Marburgu. Za vrijeme studija bili su aktivni u kritiziranju kralja Ernesta Augusta I., tako da ih je on protjerao sa sveučilišta.

Na samom početku 19. stoljeća, u vrijeme kad su živjela braća Grimm, Sveto Rimsko Carstvo je upravo propalo, a Njemačka kakvu znamo danas nije još postojala, nego se sastojala od stotina kneževina i malih ili srednje velikih država. Glavni čimbenik koji je ujedinio njemački narod tog doba bio je zajednički jezik. Svojim su djelima i životom braća Grimm htjeli pomoći da se stvori njemački identitet. Javnost izvan Njemačke uglavnom ne zna da su braća Grimm sastavila njemački rječnik Deutsches Wörterbuch. To je bio prvi veliki korak u stvaranju standardnog "modernog" njemačkog jezika još od Lutherova prijevoda Biblije s latinskog na njemački. Taj vrlo opsežan rječnik (33 sveska, teži 84 kg) još se smatra autoritetom za njemačku etimologiju. Smatra se da je brat Jakob iznio Grimmov zakon, germansku glasovnu promjenu koju je prvi primijetio danski filolog Rasmus Christian Rask. Grimmov je zakon bio prvo otkriće neke važne sustavne glasovne promjene.

Među najpoznatije njihove bajke spadaju: Crvenkapica, Ivica i Marica, Kraljević žabac, Trnoružica, Snjeguljica i sedam patuljaka, Palčić, Pepeljuga, Matovilka - Zlatokosa, Vuk i sedam kozlića, Mačak u čizmama, Zlatna guska i td.

Zlo u bajkama nikad ne pobjeđuje, i kada u bajkama ima mnogo grubosti, kraj nikada neće ražalostiti djecu.

Braća Grimm - Bajke

Braća Grimm - Bremenski gradski pjevači

Braća Grimm - Crvenkapica

Braća Grimm - Dvanaest princeza

Braća Grimm - Ivica i Marica

Braća Grimm - Kraljević žabac

Braća Grimm - Mačak u čizmama

Braća Grimm - Matovilka - Zlatokosa

Braća Grimm - Našla vreća zakrpu

Braća Grimm - Palčić

Braća Grimm - Pepeljuga

Braća Grimm - Ribar i njegova žena

Braća Grimm - Saputnici

Braća Grimm - Sneguljica i sedam patuljaka

Braća Grimm - Trnoružica

Braća Grimm - Vuk i sedam kozlića

Braća Grimm - Zlatna guska