Braća Grimm - Bremenski gradski pjevači

U bajci Bremenski gradski pjevači opisuje se susret četiriju životinja koje su mislile kako je njihovom životu došao kraj. Gospodari su ih se željeli riješiti pa su životinje odlučile krenuti svojim putem.

Tako su se sastali magarac, pas, mačak i pijevac i odlučili krenuti put Bremena. S obzirom da je taj put bio jako dug, umorili su se i ogladnili. Ubrzo su naletjeli na drvenu kolibicu gdje su se mogli odmoriti. Tu kreće njihova priča o pjevanju. Na kraju nisu stigli do Bremena, ali u tom nastojanju stvorilo se neraskidivo prijateljstvo između životinja koje su ostatak svojih dana provele uživajući u ukusnoj hrani i ugodnom druženju. Svi su dijelili sličnu sudbinu pa su se jako dobro međusobno razumjeli.

Kratak sadržaj - Jednoga dana živio je umoran i star magarac koji je pobjegao od svog gospodara jer je načuo da ga ovaj želi prodati jednome mesaru. Jadnik se naradio u životu noseći teške vreće u mlinicu pa nije ni čudno što je ostao bez snage. Gospodar mu je svakoga dana davao sve manje hrane pa je on bivao sve slabiji i slabiji. Nakon što je potpuno oslabio gospodar je pomislio kako bi bilo najbolje da ga se riješi.

Magarac je bio jako nesretan odlukom svog gospodara, ali nije se htio predati. Odlučio ga je napustiti prije nego ga ovaj da u ruke mesaru.

Šetajući selom naletio je na starog i tužnog lovačkog psa kojeg je gospodar otjerao da mu čuva kuću. Glasno je dahtao i bio bez snage. I on je odlučio pobjeći od svog gospodara kako ga ne bi zatekla loša sudbina.

Tako tužni i žalosni, krenuli su pješačiti prema obližnjem gradu Bremenu. Sva sreća što su se sreli jer ih je budući suživot u gradu zaista veselio. Morali su se pobrinuti kako će se prehraniti pa su odlučili postati glazbenici. Morali su zaraditi za kruh. Na svom su putu tako sreli još i starog mačka i iscrpljenog pijetla koji su im se pridružili. Gospodarica se mačka htjela riješiti jer nije više imao snage i dobre zube za hvatanje miševa pa je uspio pobjeći prije nego ga je ugušila, dok je pijevca gazdarica htjela skuhati za ručak. Pijevac je brže bolje to u pravi čas izbjegao.

Hodali su i hodali, pala je noć i jako su se umorili. Nikako da stignu do grada Bremena. Naišli su na malu kolibu i odlučili u njoj prenoćiti. Bio je to dug put i poželjeli su malo odmoriti prije nego nastave dalje hodati.

Kada su pogledali kroz prozor kolibice, shvatili su da razbojnici pripremaju mirišljavu večeru. Sinula im je fantastična ideja. Odlučili su zapjevati pod prozorom kako bi zaradili za večeru. Poslagali su se tako da se pas popeo na magarca, mačak na psa, a pijevac na mačka. Kada su počeli pjevati svi u jedan glas zvučali su kao da se deru, a ne pjevaju. Razbojnici su pomislili kako će ih napasti nekakva divlja životinja. Uplašili su se i pobjegli.

Kada su razbojnici pobjegli životinjama se ukazala prilika za toliko željenim odmorom. Trkom su ušli u kolibu, sjeli za stol i pojeli ostatak mirišljave večere. Naprosto su uživali nakon dugo vremena. Nakon večere su otišli na počinak kako bi bili spremni za sutrašnji put u Bremen. Ugasili su svjetiljku i svaki od njih se smjestio prileći onako kako im najviše odgovara. Tako je magarac legao na mekano sijeno, pas je legao pored ulaznih vratiju, mačak blizu ognjišta, a pijetao na visoku drvenu gredu.

Ipak, kada su četvroica prijatelja ugasila svjetiljku, jedan od razbojnika se vratio u kolibu provjeriti radi li se usitinu o opasnoj životinji za koju su mislili da ih je napala. Čim je zakoračio, mačak se uznemirio, izvadio svoje oštre kandže i ogrebao ga. Nakon toga je magarac zamahnuo svojim kopitom i pritom ga jako udario, zatim ga je pas ugrizao, a pijevac je glasno zakukurikao. Razbojnik je opet pobjegao i više se nikada nije vratio u kolibu.

Napokon su mogli predahnuti nakon što su otjerali razbojnika. Bili su jako ponosni što su u kritičnom trenutku jedan drugome bili od pomoći. Nisu više željeli živjeti bez krova nad glavom s lošim gospodarima stoga su bili spremni istog časa riješiti se zločestog razbojnika. Ovome više nije bilo ni na kraj pameti da uđe ponovo u kolibu jer bi mogao još gore nastradati.

Magarac, pas, mačak i pijevac su ostali živjeti u maloj kolibi sve do kraja života. I dalje su uživali u ukusnoj hrani, a posebno su uživali u neraskidivom prijateljstvu.

Vrsta djela - bajka
Mjesto radnje - koliba
Vrijeme radnje - jednom davno

Tema radnje - Nakon što su se gospodari htjeli riješiti svojih životinja, one su odlučile krenuti put Bremena kako bi postali pjevači.

Ideja radnje - Pravi prijatelji ipak postoje, a koji će svoje prijateljstvo dokazati djelima. Ponekad je put do pravog prijateljstva ispunjen brojnim nedaćama koje se na kraju ipak riješe.

Likovi - magarac, pas, mačak, pijevac

Magarac – star i umoran glavni lik kojeg se gospodar želi riješiti tako da ga proda nekom mesaru. Kako bi to izbjegao otišao je na put u grad Bremen, ali do tamo nikada nije stigao. Bio je jako iscrpljen, ali još uvijek željan života.

Pas – dijelio je vrlo sličnu sudbinu kao i magarac. Bio je star i tužan. Taman kad je pomislio da je njegovom životu došao kraj sreo je magarca i zajedno su krenuli u životnu avanturu.

Mačak – mačak je dijelio tužnu sudbinu s drugim životinjama. Gospodarica ga se htjela riješiti jer nije više imao snage ni zube za hvatanje miševa. Jednom kada je ostario, više nikome nije trebao. Zato se odlučio pridružiti ostalim ostarjelim životinjama i pokušati živjeti kao svirač.

Pijevac – pijevac je pobjegao od gazdarice jer ga je htjela skuhati. Ni on još nije bio spreman umrijeti iako je bio star i više nije bio ni za što. Ali bar mu je glas ostao sačuvan i zbog toga se i on pridružio sviračima.

_________________________________

Braća Grimm - Bremenski gradski pjevači

Imao čovjek magarca, koji je već mnogo godina strpljivo nosio vreće u mlinicu; ali magarcu snaga jenjavala, te on postajao sve nesposobniji za rad. Njegovu gospodaru pade na um, da ga prestane hraniti, a magarac opazi, da loš vjetar puha, te pobjegne i udari put Bremena; tamo bi, mišljaše, mogao postati gradski svirač.

Kad je neko vrijeme išao, naiđe na lovačkog psa gdje na putu leži i dašće, kao da se umorio od trčanja.

- A što dašćeš tako, čuko? – zapita magarac.
- Ah! – odvrati pas. – Star sam i svakim danom slabiji, ni za lov više nisam, pa me gazda htio ubiti, a ja pobjegao, i sad kako da zaradim svoj krušac?
- Znaš li šta? – mudro će magarac. – Ja idem u Bremen za gradskog svirača; hajde sa mnom, pa budi i ti gradski svirač. Ja sviram u gitaru, a ti ćeš u bubanj.

Pas pristane i pođe.
Idući tako naskoro naiđu na mačka kako sjedi kraj puta nevoljko kao kiseli krastavac.

- Šta je tebi, staro češljalo? – zapita magarac.
- Pa tko da bude veseo – zlovoljno će mačak – kad se radi o životu; evo sam ostario, zubi mi otupjeli; volio bih sjediti u zapećku i presti nego trčati za miševima, i zato me gazdarica htjede ugušiti; ja sam, doduše, u pravi čas izmakao, ali dobar savjet zlata vrijedi, a dobra je odluka skupa: kamo ću sad?
- Hajde s nama u Bremen; ti se razumiješ u noćnoj glazbi, mogao bi postati gradski svirač.

Mačak pristane i pođe s njima.
Tri bjegunca prolažahu pokraj nekoga dvorišta; na vratima se ispeo pijetao, kukuriječe što ga grlo nosi.

- Šta se dereš, da čovjeku sve uši para! – poviče magarac. – Šta hoćeš?
- Prorekao sam lijepo vrijeme – odgovori pijetao. – A sutra je dan Bogorodice, kad se djetešcetu košuljice peru, pa ih valja sušiti; no kako dolaze gosti, nema gazdarica smilovala, te je kuharici naložila da sutra mnome zasladi čorbu, i zato će mi se još danas odsjeći glava. Zbog toga, evo, vičem u sav glas, dok još mogu.
- Ah, šta prtljaš, crvenglavče – reći će mu magarac. – Hajde radije s nama, mi ćemo u Bremen; nešto bolje od smrti naći ćeš svuda. U tebe je dobar glas, pa ako zajedno zasviramo, bit će to svirka svoje vrste.

Pijetlu se svidi prijedlog, i njih četvero pođu zajedno.
Za jedan dan nisu mogli stići u Bremen, pa dospjevši uvečer u neku šumu, htjedoše noći-ti. Magarac i pas legnu pod visoko, drvo, mačak se i pijetao popnu među granje; pijetao, dakako, sve navrh stabla, gdje bijaše najsigurniji. Prije nego što je zaspao, ogledao se na sve četiri strane, pa mu se pričini, da u daljini vidi gdje iskrica tinja i dovikne svojim drugovima, da neće biti daleko kuća, jer se nešto svjetluca.

- E, pa hajdemo – javi se magarac – da još za vremena stignemo tamo, jer ovdje je noćište loše.

A i pas mišljaše, da mu nekoliko kostiju s nešto mesa ne bi bilo zgorega.
Pođu prema tome mjestu, gdje se nešto svjetlucalo; vidješe kako svijetlo postaje sve jasni-je i sve veće, dok napokon ne stigoše pred osvijetljenu razbojničku kuću. Magarac se, kao najveći, primakne prozoru i zaviri.

- Šta vidiš, sivko? – zapita pijetao.
- Šta vidim? – reče magarac. – Vidim prostrt sto, a na njemu mnogo jela i pića; naokolo sjede razbojnici i uživaju.

- To bi bilo nešto za nas – doda pijetao.
- Da, da, oh, da smo mi unutra! – uzdahne magarac.

Nato se životinje stanu dogovarati, kako da razbojnike otjeraju, i konačno nađu sredstvo. Magarac moraše prednje noge metnuti na prozor, pas mu skoči na leđa, mačak se popne na psa i napokon uzleti pijetao te sjedne mačku na glavu. Kad se tako, namjestiše, stanu na dani znak zajedno svirati: magarac revao, pas lajao, mačak mijaukao, pijetao kukuri-jekao; zatim provale kroz prozor u sobu, te se začuje treska i zveka stakla. Razbojnici se od silne graje trgnu pomislivši, da sablast neka dolazi, skoče i od straha pobjegnu u šumu.

Nato sva četvorica drugara sjednu za sto, zadovoljni s onim, što još bijaše preostalo, pa se navale na jelo, kao da će četiri tjedna gladovati.

Kad se svirači zasitiše, utrnu svjetiljku i potraže ležaj, svaki prema tomu kako mu prista-je i kako mu zgodno. Magarac legne na sijeno, pas za vrata, mačak na ognjište, a pijetao sjedne na krovnu gredu; kako bijahu umorni od duga puta, naskoro zaspaše.

Kad prođe ponoć, a razbojnici izdaleka ugledaju da nema više svijetla u kući i da je opet zavladao mir, reče harambaša:

- Baš nije trebalo da se ovako preplašimo – i pošalje jednog razbojnika da pretraži kuću.

Razbojnik nađe sve u miru, pođe u kuhinju da zapali svijeću; kako je žarke, vatrene oči mačkine smatrao za žeravice, primakne žigicu, da je zapali. Ali mačak ne znade za šalu, skoči mu u lice te stane prskati i šeprtljati. Razbojnik se strahovito preplaši i htjedne pobjeći na stražnja vrata, no pas, koji je ležao iza njih, skoči i ujede ga za nogu; kada udari preko dvorišta, kraj sijena, magarac ga žestoko odadre stražnjom nogom, a pijetao, što se od te buke probudio i razvedrio, vikne s grede:

- Kukuriku!

Razbojnik nadao u bijeg što su ga noge nosile; stiže svome harambaši te mu javi:

- Uh, u kući je neka strahovita vještica; dahnula u mene i svojim me dugim noktima izgrebla; pred vratima čovjek; ubô me nožem u nogu; u dvorištu neka crna neman, osinu me kijačom; a na krovu sjedi sudac i viče: - Dovedite mi lupeža! A ja pobjegao.

Otada se razbojnici više ne usudiše u kuću, a bremenskim se sviračima u njoj tako svidje, te više ne htjedoše iz nje.

Braća Grimm - Bremenski gradski pjevači - verzija 2

Braća Grimm - Bremenski gradski pjevači - verzija 2 pdf

_________________________________

Jacob i Wilhelm Grimm poznati su njemački pisci bajki. Jacob je rođen 1785. a brat mu Wilhem godinu dana kasnije. Obojica su studirali pravo u Marburgu. Za vrijeme studija bili su aktivni u kritiziranju kralja Ernesta Augusta I., tako da ih je on protjerao sa sveučilišta.

Na samom početku 19. stoljeća, u vrijeme kad su živjela braća Grimm, Sveto Rimsko Carstvo je upravo propalo, a Njemačka kakvu znamo danas nije još postojala, nego se sastojala od stotina kneževina i malih ili srednje velikih država. Glavni čimbenik koji je ujedinio njemački narod tog doba bio je zajednički jezik. Svojim su djelima i životom braća Grimm htjeli pomoći da se stvori njemački identitet. Javnost izvan Njemačke uglavnom ne zna da su braća Grimmsastavila njemački rječnik Deutsches Wörterbuch. To je bio prvi veliki korak u stvaranju standardnog "modernog" njemačkog jezika još od Lutherova prijevoda Biblije s latinskog na njemački. Taj vrlo opsežan rječnik (33 sveska, teži 84 kg) još se smatra autoritetom za njemačku etimologiju. Smatra se da je brat Jakob iznio Grimmov zakon, germansku glasovnu promjenu koju je prvi primijetio danski filolog Rasmus Christian Rask. Grimmov je zakon bio prvo otkriće neke važne sustavne glasovne promjene.

Među najpoznatije njihove bajke spadaju: Crvenkapica, Ivica i Marica, Kraljević žabac, Trnoružica, Snjeguljica i sedam patuljaka, Palčić, Pepeljuga, Matovilka - Zlatokosa, Vuk i sedam kozlića, Mačak u čizmama, Zlatna guska i td.

Zlo u bajkama nikad ne pobjeđuje, i kada u bajkama ima mnogo grubosti, kraj nikada neće ražalostiti djecu.

Braća Grimm - Bajke

Braća Grimm - Bremenski gradski pjevači

Braća Grimm - Crvenkapica

Braća Grimm - Dvanaest princeza

Braća Grimm - Ivica i Marica

Braća Grimm - Kraljević žabac

Braća Grimm - Mačak u čizmama

Braća Grimm - Matovilka - Zlatokosa

Braća Grimm - Našla vreća zakrpu

Braća Grimm - Palčić

Braća Grimm - Pepeljuga

Braća Grimm - Ribar i njegova žena

Braća Grimm - Saputnici

Braća Grimm - Sneguljica i sedam patuljaka

Braća Grimm - Trnoružica

Braća Grimm - Vuk i sedam kozlića

Braća Grimm - Zlatna guska

Braća Grimm - Zlatna ptica